Uzalud euro i Schengen, s ovolikom korupcijom i dalje ostajemo “Afrika sa strujom”

Ovu septičku jamu u kojoj živimo i dišemo ne može isušiti ni istraživačko novinarstvo, ni vrijedni novinari ni časni zviždači koji se trude promijeniti društvo nabolje, ona se iz korijena mijenja samo na izborima

Hrvatska je, prema indeksu percepcije korupcije u 2022. godini zasjela na 57. mjesto od 180 država, objavio je jučer Transparency International. Manje zatrovana korupcijom od Hrvatske, doznalo se, jest primjerice Ruanda. Cinik bi kazao kako Hrvati zatočeni u Zambiji mogu biti sigurni da će imati poštenije suđenje nego doma, u Hrvatskoj, u “Africi sa strujom”, kako je poneki nazivaju. Ne bez razloga.

Spomenuto se izvješće, naime, prilično nezgodno poklopilo s eksplozivnim transkriptima koje je istoga dana, dakle jučer, objavio Nacional, a riječ je o porukama iz mobitela bivšeg šefa Hrvatskih šuma Krunoslava Jakupčića koji je uhićen 2020. godine zbog afere Vjetroelektrane. Iz tih je poruka vidljiva intenzivna komunikacija između njega i visokih dužnosnika Vlade i HDZ-a o zapošljavanjima u toj državnoj tvrtki, ali i oko natječaja za privatnike.

Jakupčić je tako razmjenjivao poruke s glasnogovornikom Vlade Markom Milićem, glavnim tajnikom HDZ-a Krunoslavom Katičićem, predstojnikom Ureda premijera Zvonimirom Frka Petešićem, ministrom gospodarstva Davorom Filipovićem, predsjednikom Sabora Gordanom Jandrokovićem i izvjesnim Zoltanom, za kojeg tvrde da je Zoltan Kabok, glasnogovornik HDZ-a.

Uzročno-posljedično, jučerašnji dan obilježili su demantiji i optužbe kako je riječ o medijskom spinu, “o još jednom u nizu netočnih i zavaravajućih članaka u kojem su informacije plasirane tako da sugeriraju postojanje nedopuštenih radnji, a koje ne postoje”. Tvrde da poveznice ne postoje.

Pa ipak, iz objavljenih transkripata uočljiv je već toliko puta viđeni uzorak, ukorijenjena i uobičajena praksa da se preko ljudi bliskih vrhu stranke i države pregovara i dogovara s tvrtkama koje konkuriraju na određenim natječajima, kako da ispune uvjete, kad ne ispunjavaju da se poništava, i da će se novi natječaj prilagoditi njihovim potrebama da bi prošli.

Ono što frapira, pritom je spoznaja kako se HDZ-ova vlast toliko osilila pa svoje prljave radnje uporno komunicira putem mobitela jer ništa nije naučila o ostavljanju pisanih tragova iz ranijih korupcijskih afera kojima se više ne zna ni broja ni imena. Jer, tko bi se usudio pratiti im tragove? Njima?!

Tijekom više od šest godina mandata premijera Andreja Plenkovića često se puta čulo o čestitom kapetanu broda koji plovi nemirnim morem upravljajući iskvarenom i trulom posadom koju pokušava “transformirati” - najprije stranku pa onda po istom principu cijelu Hrvatsku.

Saldo je, na današnji dan, uistinu porazan. Ne treba nama novo izvješće Transparency International ni naslovnice medija kako bismo znali da je Hrvatska kapilarno premrežena korupcijom u kojoj se utapa, kako bismo uvidjeli da HDZ na vlasti znači klijentelizam, pogodovanje podobnima, rodijaštvo, namirivanje vlastitog glasačkog tijela i vlastitih dužnosnika na svim razinama.

Pritom, svaki “veliki vođa” koruptivnim radnjama upravlja tako da osobno ne prlja ruke i iza sebe ne ostavlja trag i ničim ne uprlja ruke, to čine niže rangirani članovi koruptivne hobotnice koji će opet, kao toliko puta do sada, sav krimen povući na sebe. No, ovoga je puta, kako se čini, možda bilo drugačije. Prema pisanju Telegrama, u aferi softver s Gabrijelom Žalac i Josipom Rimac, u razmjeni poruka spominje se stanoviti “AP.”

Idućih dana ispostavilo se da “AP” nije Ante Pavelić, kako je sugerirao predsjednik Milanović, pa ni Associated Press, Autobusno Poduzeće ni Anthony Perkins, kako je to pokušao imputirati vidno nervozni premijer.

Ako ga prethodno svojim iskazom ne “utopi” Gabrijela Žalac o čemu se naveliko spekulira, prema svemu sudeći, teško da će se ova močvara isušiti ne uključi li se aktivno Ured europske javne tužiteljice Laure Kövesi, koja bi - bez ikakve sumnje jedina - mogla podrobnije objasniti ulogu rečenih inicijala u ovoj sumornoj priči.

U tom bi slučaju “AP”, dokaže li se sve što se dokazati treba, čekao sličan ili isti scenarij kao i njegova prethodnika “IS”, uz usputno tovarenje dojučerašnjih poslušnika za sve što je kriv i za što nije: scenarij koji dočeka svakog posrnulog “velikog vođu” ove stranke na vlasti. No, što čeka Hrvatsku?Uzalud nam euro, uzalud nam Schengen, kada nas korupcija vuče natrag, još dublje na Balkan, u Ruandu, u “Afriku sa strujom”. Opoziv premijera, kojim sada maše opozicija, pucanj je u prazno, što se pokazalo već toliko puta. Septičku jamu u kojoj živimo i dišemo ne može isušiti ni istraživačko novinarstvo, ni vrijedni novinari ni časni zviždači koji se trude promijeniti društvo nabolje, pa nije blijeda i neuvjerljiva oporba, ona se iz korijena mijenja samo na izborima.

U tom bi slučaju “AP”, dokaže li se sve što se dokazati treba, čekao sličan ili isti scenarij kao i njegova prethodnika “IS”