Milanović nije biran da gura Hrvatsku u prve redove Putinovih apologeta
Navodni kvar državnog zrakoplova spriječio ga je u želji da korača s Putinom i Vučićem na vojnoj paradi u Moskvi 2020., ali pola mandata kasnije verbalno korača u taktu ruskosrpske propagande koja opravdava agresiju
Nevjerojatne izjave predsjednika Republike Zorana Milanovića na temu ruske agresije na Ukrajinu najsigurnije je opisati izrazom koji se u specifičnim situacijama koristi u Americi: “under influence”. Jer, ako nije pod utjecajem Putinove Rusije, i ako sve to ne govori pod utjecajem svog uvijek nezgodnog ega, onda razlog može biti i ono što taj izraz pokriva u originalnom, američko-policijskom, a ovdje u nekom trećem smislu: pod utjecajem supstanci.
Je li pod utjecajem Rusije? Milanović tvrdi da nije, kaže da je prema ruskom ministru vanjskih poslova Sergeju Lavrovu uvijek bio hladan. Na što mu je Lavrovljeva glasnogovornica Marija Zaharova, prema pisanju ruskih medija, “ironično odgovorila: “Zanimljivo, zar u hrvatskom jeziku postoji razlika između hladan i smrznut”. Nije jasno što je htjela reći, u čemu je ironija. Želi li sugerirati da se Milanović smrzava od zime bez ruskog plina u Europi, što je teza Zaharove i drugih moskovskih propagandista, ali teza koja vidimo da se nije ostvarila ove zime. Ili želi sugerirati da se pri susretima s Lavrovom Milanović smrznuo od straha, nemoći, što li? Bog zna.
Ali, znamo nešto drugo, što ne treba nikako zanemariti pri traženju odgovora na pitanje je li hrvatski predsjednik možda pod nekakvim utjecajem Rusije.
Jedno od prvih putovanja u inozemstvo koje je Milanović zamislio u svom predsjedničkom mandatu bio je odlazak na vojnu paradu u Moskvu 2020. godine. Na kraju nije otputovao, obrazloženje koje je njegov glasnogovornik dao Hini bilo je da se pojavio iznenadni kvar na državnog zrakoplovu, a da zbog pandemije nema komercijalnih letova. Obrazloženje i kanal komuniciranja zvučali su kao produciranje izlike, s kojom će hrvatski veleposlanik u Moskvi moći uvjerljivo otići u jedan od onih sedam staljinističkih nebodera i ispričati Milanovića zbog nedolaska na Putinovu paradu na kojoj je već bio potvrđen kao gost. Bio je ondje još jedan gost, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, čiji su gardisti stupali u vojnoj paradi. Svi državnici sa zapada izbjegavali su tu paradu, jedino je Milanović baš imao želju otići, sve dok ga netko ili nešto u posljednji čas nije uvjerilo da ipak ne treba ići. Nitko nikad od novinara nije provjeravao je li državni zrakoplov zaista bio u kvaru tih dana. Ali želja hrvatskog predsjednika da drži svijeću Putinu i Vučiću u lipnju 2020. u Moskvi bila je neobična. I nešto govori sama po sebi.
Pola predsjedničkog mandata kasnije, i jednu brutalnu rusku invaziju na Ukrajinu kasnije, eto predsjednika Milanovića kao apologeta Putinove politike, a sada možda i apologeta Vučićeve politike, koja smatra da je Kosovo oteto Srbiji, što prekjučer smrznut-hladan u kamere tvrdi i hrvatski predsjednik!?
Može biti razumljiva Milanovićeva politika koja polazi od toga da se Hrvatska ne treba gurati baš u prve redove onih koji traže da zapad, NATO i EU (gdje pripadamo), nagazi na Rusiju. Takvu politiku vodio je i dok je bio premijer. Sjećamo se doslovno takvih
Milanović narušava međunarodni ugled Hrvatske jer se trudi predstaviti našu zemlju kao nepouzdanog saveznika
njegovih izjava u Bruxellesu u vrijeme prvih sankcija nakon ilegalne ruske aneksije Krima. Ali ovo što Milanović radi kao predsjednik ide kontra te politike, u drugu krajnost: on gura i sebe, i Hrvatsku koju predstavlja, u prve redove rusko-srpske propagande i moralne relativizacije najgorih ratnih zločina i kršenja međunarodnog prava. Događa se isto što i u lipnju 2020., samo puno opasnije jer ovo nije vojna parada, ovo je stvarni Putinov rat. Događa se, naime, to da Milanović verbalno korača s Putinom i Vučićem. Ili, ako ne baš konzistentno u korak s njima, onda svakako izvan koraka i izvan solidarnosti euroatlantske zajednice kojoj Hrvatska pripada. Milanović narušava međunarodni ugled Hrvatske jer se trudi predstaviti našu zemlju kao nepouzdanog saveznika. Maloj zemlji saveznici, koja se jednom našla u ulozi žrtve agresije vojno moćnijeg susjeda (i pobijedila), to je najgore što se može dogoditi. Ako drugi izgube dojam da se na nas mogu makar malo osloniti, kako možemo očekivati da se mi oslanjamo na druge saveznike u situacijama u kojima taj oslonac trebamo?
Ruske propagandne TV-emisije, iste one koje tretiraju Milanovića kao korisnog idiota, pa ga citiraju i ismijavaju u istom kadru, najavljuju da će, nakon ruske pobjede u Ukrajini, Rusija pomoći Srbiji da vrati teritorije na Balkanu. U kojem kadru te zlokobne slike Milanović vidi sebe i dobrobit Hrvatske?