Žar ptica proslavila 50. izvedbu hitpredsatve

Glumac naturščik Neven Aljinović Tot tumači ulogu Traktora, branitelja s PTSP-om

Kako ste se, kao etablirani dokumentarist, prilagodili snimanju igranog filma? Koliko se to vaše iskustvo prelilo u igranu formu?

Ja tu ne vidim neke velike razlike u pristupu: sve je to režija, načini na koji nešto pričate. Nekad je potrebno napraviti veći skok iz jedne dokumentarne ili igrane forme u drugu nego između raznih rodova filmova. Princip je sličan, posebno u načinu na koji sam radio ovaj igrani film, a tu je bilo i dosta dokumentarnih postupaka, ali puno je veća razlika u procesu snimanja igranog i dokumentarnog filma. Dani snimanja igranog filma su grupirani, striktni, radili smo šest dana u tjednu po dvanaest sati, na lokaciji bude i po stotinu ljudi i to sve redatelja stavlja u posebno psihološko stanje i odgovornost. Snimanje dokumentarnih filmova uglavnom traje dulje, ali dani su razbacaniji, s duljim ili kraćim stankama.

Uz to, filmsku ste karijeru zapravo počeli kao filmski kritičar. Predrasuda o kritičarima je mnogo, a često se i ponavlja da “kritiziraju oni koji ne znaju raditi”. Koliko se teorijsko znanje i iskustvo u kritici može primijeniti na praksu?

To su dvije različite discipline koje se mogu i ne moraju preklapati. Utoliko su te teze protiv kritičara “da što znaju, onda bi snimali” totalno promašene, jednako kao što oni koji znaju režirati ne moraju nužno biti i dobri analitičari. U mojem slučaju kritičarska pozadina imala je ulogu, ali shvaćam i da se filmom može baviti netko tko ne poznaje nužno povijest i teoriju filma.

Uskoro počinjete snimati i dokumentarac o Haustoru, a i ulovili ste trenutak kada su se članovi benda prvi put nakon dugo vremena susreli u studiju. Što vas je potaknulo na snimanje filma o Haustoru i u kojoj je on trenutačno fazi?

Film je u fazi snimanja koja su, kao što sam malo prije napomenuo, sporadična i s određenim pomakom, ali to omogućava da se pokriva širi raspon aktivnosti i više uključuje članove benda u proces stvaranja.

Na koji ste ga način zamislili – zanimljivo mi je i što ste kazali da ne planirate napraviti baš klasični “rokumentarac”?

Točno, to nije klasični biografski film, nego je zamišljen kao poetski prikaz utjecaja i okolnosti koje su dovele do toga da Haustor nastane i da bude bend kakav je bio. Protok vremena omogućava da članovi benda, posebno Srđan Sacher i Darko Rundek, budu i sami kreatori filma pa, uzmemo li u obzir da su naše kamere snimile i neke nove aktivnosti benda i snimanje nove pjesme, film bi mogao biti na neki način i novi projekt grupe Haustor samo ne u glazbenom, nego u filmskom mediju.

Nedavno smo na HRT-u imali priliku gledati i treću sezonu vašeg dokumentarnog serijala “Nesreća”. Radite li možda i na četvrtoj – ako da, što nam o njoj možete otkriti?

To ovisi o novom natječaju HRT-a na koji planiramo prijaviti i četvrtu sezonu, budući da su dosadašnje imale izuzetno velik i dobar odjek, da ne kažem da je dugometražnu varijantu epizode o kornatskoj nesreći vidjelo više od 300 tisuća ljudi.

Što nam iduće spremate? Imate li u planu još igranih filmova?

Uskoro na HRT-u izlazi četverodijelna serija o stvaranju Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, do kraja godine i serija o tome gdje je i koliko klasična glazba prisutna u svakodnevici, a to je puno više nego što smo toga svjesni, no neka igrana forma zasad je još u fazi kristalizacije.

”Mala Frida”, predstava o djetinjstvu velike slikarice Fride Kahlo, jučer je u Kazalištu Žar ptica proslavila svoju 50. izvedbu. Autorski je to projekt Anice Tomić i Jelene Kovačić, po mnogima najbolja i najnagrađivanija dječja predstava u 2022. godini. Najboljom je i službeno proglašena Nagradom hrvatskog glumišta, a na samo četiri nastupa na domaćim i međunarodnim festivalima osvojila je ukupno čak 16 nagrada. No njezina je najveća vrijednost što svojom porukom dopire do najmlađih kazališnih gledatelja te im kroz priču o snazi djevojčice koja se uspjela izboriti s teškom bolešću, ali i sa sredinom u kojoj je živjela, govori o tome kako biti drukčiji i ostati svoj. Fridu maestralno igra Amanda Prenkaj, njezine roditelje Gorana Marin i Domagoj Ivanković, a prijatelje Marko Hergešić, Petra Atanasoski i Bogdan Ilić. U Žar ptici kažu da predstavu i tijekom 2023. čeka još mnogo izvedbi na matičnoj sceni, ali i mnogo gostovanja.