Međurasna posvojenja: Uzeli su nam identitete, jezik, obitelj i kulturu

Korejki Jane Jeong Trenki posvojitelji su lagali o majci, a mnogi posvojenici lutaju između svog novog američkog i urođenog identiteta

Kad su Korejku Jane Jeong Trenku posvojitelji nazvali “odabranom”, nisu shvaćali da će se ona zato, ali i zbog laži o svom posvojenju i biološkoj majci, za koju će doznati mnogo godina kasnije, osjećati kao artikl s rasprodaje u robnoj kući, o čemu je pisala u knjigama “Language of Blood” i “Fugitive Visions: An Adoptee’s Return to Korea”. I susjedi u njezinu bjelačkom konzervativnom gradu u Minnesoti voljeli su je podsjećati koliko su ona i sestra bile sretne što su ih njemački luteranski roditelji spasili iz Koreje.

Susret s očima punim suza

Danas 51-godišnju Trenku, posvojenu kao bebu, američki roditelji su voljeli, ali bez njezine prošlosti, a ona se trudila biti idealna kći. Uvijek pristojna, odlična učenica i pijanistica. I naučena da potisne pitanja o biološkoj majci jer je agencija za posvojenje njezinim roditeljima slagala da ju je neodgovorna samohrana majka napustila. A kada je pronašla pisma biološke majke, zamjerala je posvojiteljima što su učinili malo da joj pomognu da se poveže s biološkom obitelji te su joj samo rekli da ne znaju zašto se majka nije mogla brinuti za nju i sestru, ali da će je vidjeti u raju, što je rezultiralo njezinim otuđenjem od njih. Poslije se ispostavilo da je njezina biološka majka bila izbezumljena jer je kćeri dala na posvojenje zbog muža zlostavljača te je počela nositi psa onako kako Korejci nose djecu, pričvrstivši ga za leđa dekom. Trenka je u svojim 20-ima upoznala biološku majku u Seulu.

Za razliku od sestre, koja je drugim očima gledala na posvojenje i u kontaktu je s američkim roditeljima, ona se 2008. vratila u Južnu Koreju boriti za transparentniji sustav posvajanja. O njoj su izvještavali i CNN i New York Times. Južna Koreja sve do 2005. bila je četvrti najveći izvor posvojenja za američke obitelji prema State Departmentu. U drugoj knjizi Trenka, koja je ostala zaglavljena između dvije kulture, napisala je: “Uništavanje identiteta i povijesti posvojenika nije bilo nimalo osobno. Bilo je jednostavno metodično... Naše korejske majke nisu znale da će posvojenje tako potpuno, tako nepovratno izbrisati ljude koji smo nekoć bili. Naša bi posvojenja uzela naš jezik, našu kulturu,

DOK JE ODRASTALA, Angela Tucker osjećala se kao varalica. Izgledala je crno, ali nije se tako osjećala. Posvojili su je bijelci u gradu Bellinghamu u kojem je bilo 88% bijelaca. Tucker je osnovala web-stranicu na kojoj se posvojenici mogu prijaviti za virtualno mentorstvo i povezati s drugim posvojenicima