Plenkovićevo vođenje liste za EU ne govori ništa o njegovim ambicijama

Može Andrej Plenković biti nositelji liste, peti ili pak zadnji na listi HDZ-a za Europski parlament, ali taj podatak ne znači ništa u špekulacijama koje se opet javljaju i u EU i u Hrvatskoj. Liste za Europski parlament upravo su to, liste za EP, a budu li i izabrani, mogu svoje mjesto prepustiti nekom drugom. Najvažnije funkcije i pozicije u EU – čelnik Europske komisije, Europskog vijeća i visoki izaslanik za vanjsku politiku, pa hajde da proširimo i izvan EU, čelnik NATO-a – biraju se na malo drugačiji način – dogovorom lidera država i oni mogu, ali ne moraju proći izborni proces. A, uz dužno poštovanje dužnosti europskih zastupnika, vjerojatnost da bi Plenković opet sjeo u klupe u Bruxellesu i Strasbourgu malo je vjerojatna. Rubno, izborni proces mora proći predsjednik Europskog parlamenta – što je funkcija uz koju se Plenkovićevo ime nikad nije spominjalo, a i traje dvije i pol godine. Alternativno, Plenković bi – a opet je riječ o teoretskom nagađanju – mogao svojom voljom proći izborni proces da time malo dokine demokratski deficit koji se spočitava u izborima čelnika Unije. Inače, taj se deficit želi ublažiti biranjem tzv. glavnih kandidata za šefa EK, a sada je to iz redova Europske pučke stranke Ursula von der Leyen. Socijaldemokrati su istaknuli – Nicolasa Schmita. U teoriji je to sve bilo lijepo na prošlim izborima, sve dok se nije došlo do situacije kad je i trebalo odlučiti. Kao i uvijek, treba namiriti sve igrače – odnos snaga u Europskom parlamentu, koji se konstituira ranije, dat će i dodatni impuls, ali sve ostaje na – dogovoru. Tako, bez obzira na to što su pučani postigli najbolji rezultat na izborima, njihov kandidat za šefa Komisije Manfred Weber nije prošao na “konzultacijama” i tada je iz šešira izvučena Ursula von der Leyen, o kojoj je postignut sporazum, s tim da je dogovoren i cijeli “paket” – Michel kao predsjednik Vijeća i Borrell kao visoki predstavnik za vanjsku i sigurnosnu politiku.

Plenković se već jako, jako dugo spominje kao kandidat koji ima težinu i kojega bi mnogi htjeli vidjeti na nekoj od tih čelnih pozicija. On je najdugovječniji čelnik jedne države u EU, što je u doba vrlo kratkih političkih ciklusa, a i pada utjecaja pučana – raritet. Pokazao se kao proeuropski političar, klonio se populističke retorike kojoj su pribjegavali i neki čelnici iz redova pučana. Dug mandat znači i dobre veze – poznaje sve i poznaju njega. Ima i dodatnu vrijednost jer je frankofil, što je rijetkost, i blizak s francuskim predsjednikom Macronom. Iz sličnih se razloga barata i imenom grčkog premijera Kyriakosa Mitsotakisa. Osim toga, u Bruxellesu “vole” preuzeti nekoga iz izvršne vlasti. Zapnu li pregovori o “paketu” čelnih funkcija, Plenković bi bio održivi kandidat. Hoće li, ovisi o njemu, a ne o listama.

Zapnu li pregovori o “paketu” europskih čelnih funkcija, Plenković bi bio održivi kandidat. Hoće li, ovisi o njemu, a ne o listama