Pogled iz Washingtona Trump prezire Netanyahua i šuti da umiri svoju bazu evanđeoskih pristaša

James B. Foley, bivši američki veleposlanik u Hrvatskoj

Uposljednja dva tjedna nije manjkalo većih zbivanja u SAD-u i diljem svijeta, ali kudikamo najvažnija vijest iz Washingtona bilo je odobrenje Zastupničkog doma američkog Kongresa dugo odgađanog paketa pomoći koji uključuje više od 60 milijardi dolara potpore Ukrajini. Bilo je trenutaka u posljednjih nekoliko mjeseci kada se činilo da se to nikada neće dogoditi, s obzirom na žestoko protivljenje toj pomoći među republikancima, koji imaju većinsku kontrolu nad Zastupničkim domom, pod utjecajem Donalda Trumpa. U tom razdoblju Rusija je napredovala protiv ukrajinskih snaga, koje nemaju dovoljno streljiva kako bi joj se suprotstavile na tlu ili sustava protuzračne obrane kako bi zaštitile energetsku infrastrukturu zemlje od divljačkih raketnih napada i napada bespilotnih letjelica. Neki analitičari počeli su ukazivati na mogućnost da se ukrajinska obrana u potpunosti raspadne i da Rusija dobije rat u sljedećih godinu dana. Za Kremlj, koji je u potpunosti upregnuo svoju propagandnu mašineriju kako bi potkopao potporu Ukrajini na Zapadu, to je doista bilo vrijeme velike nade. Uostalom, ishod se činio jasnim poput matematičke jednadžbe: jednostavno nije bilo dovoljno republikanskih glasova koji bi omogućili predsjedniku Zastupničkog doma Mikeu Johnsonu da predstavi paket pomoći u Zastupničkom domu bez rizika za svoju vodeću poziciju. I sam Johnson izgledao je katkad skeptično po pitanju te mjere. Kada je nedavno otputovao na Floridu kako bi odao počast Trumpu na imanju Mar-a-Lago, činilo se vjerojatnim da je sudbina zakona o pomoći zapečaćena, a možda i sudbina same Ukrajine.

Činjenica da se dogodilo upravo suprotno mora se ubrajati među najveća politička iznenađenja u SAD-u u posljednje vrijeme, a sve je to izgleda zbog osobne odluke jednog čovjeka: Mikea Johnsona. Prema njegovoj verziji događaja, učinio je nešto što je rijetkost kod velikog političara: predomislio se, očito pokoleban obavještajnim izvješćima i svjedočenjima stručnjaka i europskih čelnika koji su ga uvjerili da će Rusija nastaviti prijetiti zemljama članicama NATO-a ako uspije osvojiti Ukrajinu. Možda nikad nećemo doznati što se dogodilo u Mar-a-Lagu, ali pretpostavljam da Johnson nije putovao tamo kao običan tražitelj. Vjerujem da je zapravo predstavio Trumpu svoju odluku da olakša usvajanje paketa pomoći Ukrajini kao svršen čin i nekako uvjerio bivšeg predsjednika da je u njegovu interesu da pristane na to. Zanimljivo je da je Trump ponovio svoju potporu Johnsonu čak i nakon usvajanja zakona. To bi moglo spasiti Johnsona da ga ne svrgnu antiukrajinski republikanci. U krajnjem političkom obratu, mogao bi svoj opstanak dugovati demokratima u Zastupničkom domu, koji su dali veliku većinu glasova u korist paketa. U vrijeme ekstremne polarizacije ovaj neuobičajeni prikaz dvostranačja nije se mogao predvidjeti.

Za one koji vjeruju u čuda, drugi nevjerojatan razvoj događaja u prošlom tjednu bio je izbjegavanje sveopćeg rata između Izraela i Irana. Svijet je bio na rubu sukoba koji je mogao imati globalne sigurnosne i ekonomske posljedice nakon izraelskog napada na iranski diplomatski objekt u Damasku 1. travnja. Očekivana odmazda Irana, kada je došla, daleko je nadmašila očekivanja – neviđenu baražnu vatru više od 300 bespilotnih letjelica i raketa izravno usmjerenih na izraelski teritorij. Međutim, postojale su naznake da je Teheran možda samo pokazao svoje namjere i da nije namjeravao prouzročiti golemu štetu. U svakom slučaju, napadi su gotovo u potpunosti oslabjeli uslijed napora Izraela zajedno s američkim, britanskim i francuskim snagama. Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati i Jordan također su pridonijeli učinkovitom obrambenom štitu. U želji da spriječi sve veći sukob, predsjednik Biden kapitalizirao je ovaj uspjeh kako bi pozvao Izrael da se ne osvećuje. Na kraju su se Izraelci odlučili za ograničen napad na vojni objekt u blizini Isfahana koji je poslužio kao demonstracija Iranu da se njegova obrana može lako probiti.

Iako je najgore izbjegnuto, činjenica jest da su sukobi u Europi i na Bliskom istoku i dalje nestabilni i opasno nepredvidljivi. Kako Putin reagira na loše vijesti iz Washingtona i razbijanje njegovih nada za brz napredak u Ukrajini, veliko je pitanje. Za obje strane naziru se posljedične odluke, za Putina je pitanje hoće li riskirati veću mobilizaciju stanovništva koja bi bila potrebna za postizanje pobjede. Za Zapad se radi o tome hoće li Ukrajini napokon pružiti kapacitete za napad većeg dometa ili zaplijeniti gotovo 300 milijardi dolara zamrznute ruske imovine kako bi pomogao u potpori Ukrajini.

Na Bliskom istoku situacija ostaje takva da može svaki čas planuti. Unatoč tome što je Gaza svedena gotovo na ruševine, Hamas, smješten u podzemnim tunelima, očito i dalje ima značajne vojne kapacitete i daleko je od poraza. Prema svemu sudeći, Hamas je bio nepopustljiva strana u tekućim neuspješnim pregovorima o dogovoru o prekidu vatre i puštanju talaca. Čini se da njegovi vođe vjeruju da je vrijeme na njihovoj strani, čak i dok se patnje civilnog stanovništva produbljuju, što ta skupina cinično iskorištava. Njihova strategija ima za cilj trajni prekid vatre koji omogućuje toj skupini da zadrži svoje uporište u Gazi, što bi za Izrael bilo poraz. Ili se doista nadaju da će izazvati regionalni sukob kakav je posljednjih dana za dlaku izbjegnut. Iako ne može biti sumnje u sposobnost Izraela da zada smrtonosne udarce unutar Irana, sveopći sukob u kojem Hezbollah iskorištava svoj arsenal od preko 150.000 dronova i raketa mogao bi, prema nekim procjenama, uništiti sjeverni Izrael i ubiti do trećine stanovništva te zemlje. Čelnik Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) ovog je tjedna dodatno zabrinuo Izrael ustvrdivši kako Iran “tjedni, a ne mjeseci” dijele od toga da ima dovoljno obogaćenog uranija za izradu nuklearnog oružja.

U međuvremenu rat u Gazi pojačava društvene napetosti diljem SAD-a, posebice na sveučilišnim kampusima. Prosvjedi protiv Izraela postaju sve žešći i, u određenoj mjeri, obilježeni antisemitskim prizvukom. A rat i dalje potkopava potporu predsjedniku Bidenu među ključnim demokratskim izbornim jedinicama. Da to iskoristi, Donald Trump, koji prezire Netanyahua i samo se pretvara da voli Izrael kako bi umirio svoju bazu evanđeoskih pristaša, treba samo šutjeti. Njegov je dosljedan stav da se nijedna kriza koja pogađa svijet, vjerojatno uključujući potrese i uragane, ne bi dogodila da je on predsjednik. Takve čarobne moći, međutim, naizgled mu izmiču dok svakodnevno sjedi u sudnici na Manhattanu, kao optuženik kojem se sudi za poslovne prijevare u vezi s njegovim naporima tijekom izbora 2016. da zataška otkrivanje navodne afere s porno zvijezdom. Nedavno odabranih 12 porotnika u tom bi slučaju moglo odlučivati o sudbini milijuna ljudi.

Rat u Gazi pojačava društvene napetosti diljem SAD-a, posebice na sveučilišnim kampusima. Prosvjedi protiv Izraela postaju sve žešći