WSJ: Putin vjerojatno nije naredio ubojstvo Navaljnog
U utjecajnom američkom dnevniku izašlo je mišljenje obavještajnih agencija SAD o smrti opozicionara
Američke obavještajne agencije ustanovile su da ruski predsjednik Vladimir Putin vjerojatno nije naredio ubojstvo oporbenog političara Alekseja Navaljnog u zatvoru na Arktiku u veljači, objavio je u subotu Wall Street Journal. Navaljni, koji je imao 47 godina kada je umro, bio je Putinov najžešći domaći kritičar. Njegovi suradnici, koje su vlasti označile kao ekstremiste, optužili su Putina da ga je ubio i rekli su da će pružiti dokaze koji će poduprijeti njihovu tvrdnju. Kremlj je zanijekao bilo kakvu umiješanost države. Prošlog mjeseca Putin je smrt Navaljnog nazvao “žalosnom”, istaknuvši da je bio spreman predati zatvorenog političara Zapadu u razmjeni zarobljenika pod uvjetom da se Navaljni nikad ne vrati u Rusiju. Suradnici Navaljnog rekli su da su se vodili takvi pregovori. Wall Street Journal je, pozivajući se na neimenovane ljude upoznate s tim pitanjem, u subotu objavio da su američke obavještajne agencije zaključile da Putin vjerojatno nije naredio da se Navaljnog ubije u veljači. Ipak, Washington nije oslobodio ruskog čelnika ukupne odgovornosti za smrt Navaljnog, uzimajući u obzir da je Navaljni godinama bio na meti ruskih vlasti, da je zatvoren pod politički motiviranim optužbama te da je 2020. otrovan nervnim agensom. Kremlj negira umiješanost države u trovanje Navaljnog 2020. Reuters nije mogao neovisno provjeriti navode Wall Street Journala koji se pozvao na izvore po kojima je spomenuta ocjena “široko prihvaćena unutar obavještajne zajednice te je dijeli nekoliko agencija, uključujući CIA-u, Ured direktora Nacionalne obavještajne službe SAD-a i obavještajce State Departmenta”. Američka se procjena temelji na nizu informacija, uključujući neke klasificirane obavještajne podatke i analizu javno dostupnih podataka, uključujući vrijeme smrti Navaljnog i činjenicu da je time zasjenjen Putinov reizbor u ožujku, navodi Wall Street Journal pozivajući se na neke od svojih izvora. Jedan od glavnih suradnika Navaljnog Leonid Volkov ocijenio je spomenute teze naivnima i redikuloznima.
Kineski predsjednik Xi Jinping početkom sljedećeg mjeseca kreće na mini europsku turneju. Popis zemalja koje je najavio posjetiti vrlo je zanimljiv – Francuska, Mađarska i Srbija. No posjet je za sada potvrdila jedino Mađarska, iako je malo sumnje da će bilo tko odbiti posjet kineskog lidera u ovim vremenima. Očekuje se da će ga se ponajviše pitati o stajalištu Kine prema ratu u Ukrajini, a s francuske strane vjerojatno i urgirati da Kina promijeni svoje stajalište prema Rusiji i prema tom ratu. Jer, vrlo brzo nakon što se Xi vrati iz Europe njemu u posjet dolazi ruski predsjednik Vladimir Putin. To je Putin najavio na poslovnom forumu prošlog četvrtka, a najava se tumači kao još jedan znak produbljenja odnosa Kine i Rusije koje oko sebe unutar BRICS-a okupljaju snažan gospodarski blok koji se sve više nameće kao konkurencija zapadnoj ekonomiji.
Mađare zanima samo ekonomija
Ipak, rijetko tko očekuje da će se ta pitanja preliti u izravni pritisak na Peking da prestane pomagati Rusiju, nije izvjesno da će Francuska preuzeti takav rizik. Štoviše, Putinov posjet Kini bit će prvi vanjskopolitički posjet u Putinovu novom predsjedničkom mandatu. I to je repriza iz prošlog mandata kada mu je također prva postaja nakon izbora bio Peking. Ono što je možda malo neoprezno jest navodna želja da Putin ode u Sjevernu Koreju što bi moglo izabrati dodatnu zabrinutost da se možda radi i o koordiniranoj pomoći Rusiji. Pogotovo nakon sumnji da se u Ukrajini koriste balističke rakete koje dostavlja Pyongyang. A bio to i uzvratni posjet jer je Kim Jong-un u Moskvi bio zimus. Također u četvrtak je Gergely Gulyás, predstojnik ureda mađarskog premijera Viktora Orbána potvrdio da će Xi u Mađarskoj boraviti od 8. do 10. svibnja. Vjerojatnije je da razgovorima u Mađarskoj neće dominirati tema Ukrajine s obzirom na otprije poznate stavove Viktora Orbána o Rusiji i ratu u Ukrajini, a teško i da će se nešto promijeniti u mađarskom stavu kako ideološka pitanja ne treba miješati s gospodarskima, pogotovo jer je i mađarska ekonomija u krizi neko vrijeme. Da sve bude i još interesantnije, u Pekingu je ovih dana boravio američki ministar vanjskih poslova Anthony Blinken koji je pokušao od Kineza ishoditi smanjivanje gospodarske suradnje koja podrazumijeva i prodaju alata višestruke namjene, dakle onih koji se mogu koristiti i u proizvodnji vojne opreme. – Kina je vodeći dobavljač alatnih strojeva, mikroelektronike, nitroceluloze, koja je ključna za izradu streljiva i raketnih goriva, i drugih predmeta dvostruke namjene koje Moskva koristi za jačanje svoje vojne industrijske baze – kazao je Blinken. No od Xija je dobio odgovor da SAD sprečava
i tu je kraj priče”. Dodao je da je Hrvatska jača i kompaktnija oružana sila, te je malo štipnuo susjede izjavom kako nisu mnogo napredovali od prije 35 godina, a i tada, “kada smo bili samoorganizirani, pobijedili smo ih... Jedino što mogu kazati jest da im čestitam na njihovim Rafaleima i da im želim sreću s njima”. E, sad, malo je čudno kad ministar obrane RH čestita na vojnoj nabavi baš Srbiji, koja je provela agresiju na Hrvatsku i ne skriva da je i dalje gleda očima Srpskog sveta, ali Anušić je zapravo bio ubojito jasan u svojoj “čestitki”. On zna da, ako i dođe do nabave Rafalea, pa i novih, ti zrakoplovi će biti samo platforma koja nikada neće biti opremljena i naoružana svim elektronskim sustavima, softverom, samozaštitom i mogućnošću elektronskog ometanja koje posjeduju hrvatski Rafalei, a što znači da neće moći koristiti ni strateške vrste projektila i satelitski navođenih pametnih bombi, koje posjeduju Rafalei na kojima lete piloti HRZ-a. Uđu li u NATO, to je druga priča. S obzirom na politiku Aleksandra Vučića, tom događaju nećemo svjedočiti. Hrvatskoj je, inače, stalo da se Srbija prestane baviti ratovima i mitovima, a smiješna nam je i opsesija srbijanskog predsjednika koji u svemu želi preskočiti Hrvatsku. Anušić je, naravno, bio ironičan jer zna da je prilično besmisleno platiti za Rafale 3 milijarde eura, koliko stoji nova eskadrila, a da će pritom ti avioni po svemu biti slabiji od rabljenih hrvatskih. Puno je to novca za minimalne borbene sposobnosti. Dobiti u opremi sve ono što posjeduju francuski, hrvatski i grčki Rafalei, opremljeni u standardu F3R, znači da se samo za dobivanje tzv. NATO-ova Link-16, putem kojega se prenose kodirane informacije, treba složiti pet članica NATO-a – SAD, Francuska, Italija, Njemačka i Španjolska. Da bi Rafale mogao koristiti američki GPS sustav za satelitsko navođenje projektila, SAD mora svakoj članici odobriti posebni čip. Ako Rafale ne posjeduje potrebni softver, ne može ispaljivati ni najmoćnije projektile. I tu je kraj priče, kako je to u svojoj čestitki Vučiću kazao Anušić. Srbija, dakle, ne može dobiti “puni” Rafale, ako se ne prebaci 100 posto na stranu Zapada. Idemo zamisliti da to Vučiću ipak uspije i da dobije “pune” Rafale. Još uvijek će Hrvatska biti u prednosti od nekih desetak godina, jer će Srbiji trebati toliko godina da dočeka svoj red i da njezini piloti svladaju obuku. Do tada će u HRZ-u već biti Top-gun piloti, koji mogu zajahati na novi F4 ili F5 Rafale standard, a osposobljeni i za prelazak na avion pete generacije, američki F-35. Dakle, félicitations!