Anja Rupel
Danas u glazbi vlada veća cenzura nego prije 40 godina
Krajem prošle godine priznata slovenska glazbenica i pjevačica Anja Rupel vratila se na koncertne pozornice novom skladbom “Srce već zna” i samostalnim koncertom u Sititeatru. U veljači ove godine s Alešom Klinarom i Mihom Goršeom zatvorila se u studio Bunker, a tamo im se pridružio Bojan Jambrošić – i nastao je duet “Gdje je ljubav”. Rupel, koja je u svijet glazbe ušla još u Jugoslaviji s grupom Videosex, u svojoj je karijeri već snimila nekoliko dueta, koje su s njom otpjevali Davor Gobac
i Hari Mata Hari, no publici je najviše ostala u sjećanju suradnja s makedonskim glazbenikom Tošom Proeskim u pjesmi “Skrajni čas”, koja je odjeknula u svim krajevima bivše nam države. Podsjetimo, osim nje u grupi Videosex bili su i Nina Sever (klavijature), Matjaž Kosi (klavijature), Janez Križaj (bas-gitara) i Iztok Turk (bubnjevi). Vrlo brzo nametnuli su se kao jedan od najzanimljivijih glazbenih sastava na pop i rock-sceni tadašnje Jugoslavije ističući se provokativnim tekstovima koji su se bavili mračnim i dotadašnjim tabu temama kao što su serijska ubojstva i istospolnost.
Lijepo vas je čuti ponovno u hrvatskom eteru. Kako je nastala pjesma “Gdje je ljubav” i kako ste odlučili da je s vama pjeva Bojan Jambrošić?
Pjesma “Gdje je ljubav” nastala je prije nekog vremena. Kad smo snimili i ostale pjesme za moj novi album, odmah je bilo jasno da bi odlično funkcionirala kao duet. Na početku je bila na slovenskom jeziku, a onda, kad smo razmišljali s kim bih napravila duet, Dallas je došao na ideju da se duet snimi s nekim hrvatskim izvođačem. Potom su oni spomenuli da imaju odličnog pjevača, Bojana Jambrošića. Ja njega inače nisam znala, ali zaguglala sam sve o njemu i otkrila da je super pjevač. Pjesmu smo snimili u Ljubljani.
Bojan je odlično otpjevao, a između nas je bila dobra energija.
Krajem prošle godine vratili ste se novom skladbom “Srce već zna” i samostalnim koncertom u Sititeatru. Kako je publika reagirala?
Da, prošlo je mnogo vremena od mog zadnjeg spota, prije nego što sam snimila “Srce već zna”. Veselila sam se tom nastupu u Ljubljani. Publika je odlično reagirala, a moram vam priznati i da sam se i ja divno osjećala na pozornici.
Na radiju radite već više od 30 godina. Kako je biti “s druge strane” i intervjuirati kolege glazbenike?
Na radiju radim već 33 godine. Kako je biti s druge strane? Pa super je intervjuirati kolege zato što znam što oni vole i što ne vole da ih pitam, jer ja imam ista iskustva. Mislim da je tako puno lakše jer onda to može biti prijateljski razgovor.
Vratimo se na vaše početke. S obzirom na to da ste odrasli u glazbeničkoj obitelji, vjerujem da je bilo logično da i vi postanete glazbenica?
Ne znam je li bilo logično da postanem glazbenica, ali istina je da sam odrasla u glazbeničkoj obitelji. Moj otac bio je flautist, djed je svirao violinu u filharmoniji, a moja majka studirala je solo pjevanje i pjevala je još tamo šezdesetih godina na slovenskoj popevki. Može se reći da sam imala te neke gene, ali imala ih je i moja sestra, a nikad nije pjevala, tako da ne znam zašto sam baš ja dobila sve te muzičke gene. Bilo je nekako normalno da ja pjevam, jer sam pjevala otkad znam za sebe. Moje prve snimke nastale su kad sam imala tri godine. Kad bismo god nekamo putovali, samo sam pjevala. Onda sam, kad sam imala deset godina, počela svirati flautu, jer ju je moj otac svirao. On je mislio da ću postati svjetski poznata flautistica, ali ipak nije bilo tako, jer sam mrzila vježbati taj instrument.
Imali ste samo 16 godina kada ste došli na audiciju za pjevačicu grupe Videosex. Kako ste se na to odlučili i kako su vaši roditelji reagirali kada ste im rekli da ćete pjevati u bendu?
Imala sam samo 16 godina kada sam otišla na audiciju za grupu Videosex i odmah sam znala da je to to, da se time želim baviti u životu. Moji roditelji nisu bili baš sretni, naročito ne moj pokojni otac, jer za njega pop-muzika nije bila muzika. Majci se to sviđalo. Uvijek sam imala neku podršku od nje.
Videosex je uz Denis & Denis bio prvi bend koji je krenuo sa synth-popom u vrijeme kada je kod nas rock bio na vrhuncu popularnosti. Kako ste se odlučili na taj glazbeni stil?
Nekako nam je bilo interesantno to što se osamdesetih počelo događati u muzici u inozemstvu, kad su dolazile prve ritam-mašine, prvi sinte
sajzeri. Muzika koja se radila s tim mašinama bila je nešto zanimljivo, i nama je to bilo zanimljivo. Tada su se iz inozemstva uvozile prve ritam-mašine i zato smo i radili taj neki synthpop, jer je to bilo nešto novo, uzbudljivo, drukčije.
Već vas je prvi album vinuo na vrhove top lista, a vi ste postali seks-simbol u bivšoj zemlji. Kako ste se tada nosili s tom titulom, ali i s udvaračima i popularnošću?
S popularnošću smo se nosili normalno. Mi smo ipak bili kao neka obitelj. Svi smo bili jako mladi, družili smo se međusobno. Mi bismo, recimo, otišli na koncert u Zagreb, vratili se u Ljubljanu i otišli u školu, tako da nismo imali problema s popularnošću. I sada i tada bilo mi je smiješno da sam bila taj neki seks-simbol, jer ipak sam imala 1617 godina. Mislim da bi u ovo vrijeme bilo jako problematično da neku 16-godišnju djevojčicu okarakterizirate kao neki seks-simbol.
Grupa Videosex bila je poznata i po provokativnim pjesmama, primjerice “Detektivska priča”, ali i “Ana”, koja je tada bila jedna od rijetkih pjesama gay tematike. Jeste li se bojali cenzure, je li bilo kakvih zabrana?
Imali smo provokativne pjesme, imali smo i provokativan naslov benda – Videosex. Nismo imali veze ni s videom ni sa seksom, ali imali smo provokativne tekstove poput “Detektivske priče”, koja je priča o ženi koja ubija svoje ljubavnike, a “Ana” je pjesma o lezbijskom odnosu. Svejedno, mislim da bi sada bio veći problem i veća cenzura nego što je bila u to vrijeme. Naše pjesme normalno su puštali na državnom radiju. Kad bi netko sada napisao tekstove te vrste, ne znam bi li ih puštali.
Kako su nastajale vaše pjesme? Osobno su mi vaše najbolje pjesme “Tko je zgazio gospođu Mjesec” i “Ljubi in sovraži”, koje ste upravo vi napisali?
Ne sjećam se točno kakav je bio taj proces stvaranja pjesama. Uglavnom su ih radili Iztok i Janez, ali nekako, na kraju, svi smo zajedno sudjelovali u nastajanju tih pjesama. Da, moj tekst je “Tko je zgazio gđu. Mjesec”. U to sam vrijeme gotovo svakog tjedna odlazila u diskoteku Turist, u kojoj sam plesala do dva ujutro. Onda sam svaki put išla sama kući jer je bilo brže ići kroz jedan tunel u kojem nije bilo baš ugodno. Tamo sam uvijek pjevala. Tamo je nastao taj tekst za “Tko je zgazio gospođu Mjesec”. “Ljubi in sovraži” nastala je kasnije, već na kraju Videosexa.
“Ljubi in sovraži, kar koli čutiš, mi pokaži. Ker če boš mlačen, bo dan oblačen in ostal boš sam.” (Ljubav i mržnja, što god osjećaš, pokaži mi. Jer ako si mlak, bit će oblačan dan i bit ćeš sam). I meni je to još uvijek drag tekst.
Zašto je došlo do raspada benda?
Bend se raspao i zato što smo Istok i ja prekinuli vezu. Mi smo inače bili zajedno deset godina, tijekom gotovo cijelog tog razdoblja Videosexa, pa je i to bio jedan od razloga, jer teško je raditi s bivšim, s nekim s kim više nisi povezan. Janez je počeo raditi nešto svoje i, eto, dogodilo nam se nešto poput razvoda.
Surađivali ste i s grupom Laibach, kako je bilo s njima?
S Laibachom sam surađivala već krajem 80-ih jer su Janez i Iztok počeli surađivati s njima, a kada im je trebao ženski vokal, bilo je logično da ja uletim.
S Alešom Klinarom bili ste u vezi još u tinejdžerskim danima, a onda ste ponovno završili zajedno nakon raspada Videosexa? Kod vas, dakle, posao i ljubav mogu zajedno, u čemu je tajna?
S Alešom sam bila još u gimnaziji, dok on nije otišao u vojsku. Ja sam onda pjevala u Videosexu, a on je imao svoje bendove, tako da su nam se putevi razišli, ali ponovno smo se našli 1991. godine. Možda je to tajna, da nismo u braku, nego da samo živimo zajedno, pa uvijek možeš otići, ha ha. Meni je super raditi s Alešom, ali ponekad je to i problem jer nemamo kočnica. Ja mu uvijek kažem sve što mislim i to ponekad nije baš super. On napravi neku pjesmu, ja je poslušam i kažem: “To je s*anje!” I onda se posvadimo. Inače je lakše raditi s nekim koga poznaješ. Meni nije problem da njega za vikende nema dok svira. Meni je jasno kakav je to posao i to je to.
Je li vaša kći Luna naslijedila glazbene gene? Čime se ona bavi?
Luna je naslijedila glazbene gene, ali ih ne upotrebljava. Ona je gotovo deset godina plesala hip hop i streetdance, tako da ima taj neki osjećaj za muziku, melodiju i ritam, ali nikad nije htjela pjevati i učiti neki instrument. Inače studira farmaciju, nešto sasvim drugo.
Što pripremate nakon ove pjesme? Hoćemo li vas uskoro vidjeti i na nekom koncertu u Hrvatskoj?
Za sada smo snimili samo tu pjesmu i videospot. Htjela bih nastupati i u Hrvatskoj, tako da – neka me netko pozove.
S Laibachom sam surađivala već krajem 80-ih jer su Janez i Iztok počeli surađivati s njima, a kada im je trebao ženski vokal, bilo je logično da ja uletim