Frustrirani kvazipolitički pokret mržnjom prema manjinama kontaminirao je dio Hrvatske
Hrvatski episkopat je nepažnjom i lijenošću stvorio katoličkog Frankensteina kojeg više ne može kontrolirati
Šovinisti i populisti iz jednog novokomponiranog kvazipolitičkog pokreta dokazano su treća najpopularnija politička opcija u Hrvatskoj. No, zahvaljujući političkim peripetijama, ovaj politički Voldemort, čije ime pak ja ne namjeravam spomenuti, ponaša se kao apsolutni pobjednik nedavno održanih izbora. Kako je uopće došlo do toga da su šovinisti s dna kace odjednom postali poželjna politička udavača gotovo svim političkim opcijama željnima vlasti i moći? Pored toga što zazivaju “kroatizaciju programa HRT-a”, na kojem se navodno neće smjeti propagirati “osobe i stavovi koji su protuhrvatski”, njima su za sve probleme suvremene Hrvatske krivi građani srpske nacionalnosti. To da su Srbi na meti hrvatskih nacionalista i da je frustriranom dijelu politički nezadovoljne Hrvatske potreban dežurni Pedro na kojem će očito bez posljedica iskaliti svoj bijes nije, nažalost, neka novost. Tragično je pak što je ova frustrirana klika svojom mržnjom prema manjinama (sad su aktualni Srbi, strani radnici, migranti i homoseksualci) očito uspjela kontaminirati jedan dio Hrvatske. Njihova neprikladna i antikršćanska retorika tek je jedan u nizu jeftinih izgovora kako bi i Srbi i Hrvati bili Srbi i Hrvati više nego što je to potrebno i daleko izvan granica dobrog ukusa. Ako ćemo našu stvarnost sagledati realno, a ne kroz ideološku prizmu: zar nisu Srbi mnogo više “mi” nego “oni”? Najtužnije u cijeloj ovoj priči je strah katoličkih biskupa od vlastitog stada, a pogotovo onih verbalno agresivnijih ovčica. Vjerojatno su svjesni da bi ih snašla slična sudbina kao i njihove pojedine kolege koje prepobožni krokatolici krenu vrijeđati čim ovi kažu nešto što ne odgovara ideologiji Boga i Hrvata. Ono što se ranije samo pretpostavljalo sada se osjeti i u praksi: hrvatski episkopat je svojom nepažnjom i lijenošću stvorio jednog katoličkog (i izrazito nepismenog) Frankensteina kojeg više ne može kontrolirati pa je sada prisiljen igrati po diktatu najsirovijih strasti lišenih razuma kako se ne bi zamjerio onom intelektualno zapuštenijem dijelu stada koji, nakon desetljeća bombardiranja ideologijom, kičem i praznovjerjem, ne trpi druge i drugačije.
Većina je s podsmijehom reagirala na nedavne “biračke” upute HBK, kada je Hrvatima (i katolicima) nimalo suptilno sugerirano koga (ne) zaokružiti na izborima te onaj prilično izravan podsjetnik političarima katolicima da, “radi općeg dobra, surađuju s onim političkim opcijama koje se u svemu ne slažu s njima, ali se zauzimaju za vrijednosni sustav većine Hrvata i hrvatskih građana”. Otkada je govor mržnje prema Srbima, migrantima i neistomišljenicima “vrijednosni sustav većina Hrvata i hrvatskih građana”? Zašto se šuti na ovu sramotnu provalu govora mržnje? Gdje su sada biskupska priopćenja i upute u kojima će nedvosmisleno stajati da domaći Voldemort nema nikakve veze s kršćanstvom te da su dominantne točke njegova programa apsolutna suprotnost evanđelju i socijalnom nauku Crkve?