1 Izazivači (CineStar)
Sportska drama, SAD, 131 min Režija: Luca Guadagnino Glumci: Zendaya, Mike Faist
Dugo se čekalo na “Izazivače”. Što zbog intrigantnog foršpana koji je teško bilo izbjeći u bespućima interneta posljednjih nekoliko mjeseci, što zbog Zendaye, koja bez sumnje živi u uzlaznoj putanji svoga glumačkog života. Još se nisu slegli dojmovi ni oko drugog nastavka “Dine”, koja je još predmet razgovora i rasprava, a evo nje s novim hit-filmom.
”Izazivači” nisu tek priča o sportu i rivalstvu kao što je bio “Ford vs. Ferrari”. Nije ni tek priča o tenisu i putu jednog tenisača ili tenisačice kao što su to bili “Kralj Richard” ili “Borba spolova”. Tenis, sport, odricanje, usponi i padovi tek su okvir unutar kojeg se odvija prava priča, ona o ljubavnom trokutu. Po tome ovaj bi film bio sličniji “Prošlim životima”. Doduše, s potpuno drugom atmosferom, vibrom i duhom, ali negdje u svojoj srži jako je sličan. Jer, obje su protagonistice, ako ne voljele, onda osjećale ogromnu privlačnost prema dva muškarca. I, kao da su se u jednom trenutku našle u slijepoj ulici u kojoj se nisu mogle odlučiti. U “Izazivačima” je sve to ipak puno surovije, s puno znoja, seksualnog naboja, napetosti i kemije koja pršti iz ekrana do samog kraja.
Ukratko, Art i Patrick su najbolji prijatelji od djetinjstva. Dva mlada tenisača skupa su živjela po internatima, skupa trenirala, skupa bila perspektivni sportaši. Znaju se i predobro, bliži su si nego braća. U juniorskim teniskim krugovima, među djevojkama, jednako tako uspješna i perspektivna bila je Tashi (Zendaya). Obojica su se preko ušiju zaljubila u nju, no u takvom su odnosu bili da su si rekli da je O. K. koga god da odabere, ali obojica će se boriti za nju. Tashi im je tijekom jednog turnira rekla da će dati broj onome koji pobijedi, a pobijedio je Patrick. I od tada kreće njihovo rivalstvo. Tashi je bila kao neka moderna verzija Helene iz Troje, žene zbog koje je započet rat. No to se sve tek postupno saznaje, s čestim skokovima i vraćanjima u povijest njihova odnosa. Film počinje u sadašnjosti, u kojoj su Art i Tashi u braku; on je profesionalni igrač, a ona mu je trenerica. Art nije u svojoj top formi, što Tashi izjeda iznutra jer njezin primarni životni pokretač nije ljubav, nisu ni brak ni dijete onoliko koliko je to pobjeda. Nemilosrdno natjecanje i pobjeđivanje. Art se nađe na nekom usputnom turniru na kojem se u finalu susretne s Patrickom, svojim nekad najboljim prijateljem, a danas osobi koju prezire. Iz te točke redatelj Luca Guadagnino (“Skrivena ljubav”) često nas baca u prošlost kako bi se bolje shvatio njihov odnos. I ono što je potpuno jasno jest to da je, nakon svih tih godina poznanstva, prijateljstva koje je prešlo u rivalstvo, ono što ih najviše pokreće kad su svi zajedno. Izrazito intenzivan film koji do samog kraja drži zavidnu razinu napetosti, zavodljivosti i neodoljivosti. Gledanje “Izazivača” je kao vožnja na rollercoasteru – teško se izdržava od količine adrenalina, a opet je nemoguće stati.