Najam pristojnog stana u Zagrebu pojede minimalnu plaću

Sindikalci uoči Praznika rada složni: prosječni je standard građana ispod razine pristojnog

Na podjeli besplatnog graha svake godine na 1. svibnja, Međunarodni dan rada, predstavnici sindikata progovaraju o problemima hrvatskog radništva, a ove godine složno ocjenjuju da je prosječni standard građana ispod razine pristojnog, dok je visoka inflacija pojela rast plaća. Odlazak na prvosvibanjski grah tradicija je od koje ne smijemo odustati, iako je riječ o sirotinjskoj hrani, poručuje tajnik Novog sindikata Tomislav Kiš.

“Besplatni grah zapravo i nije baš besplatan jer su ga radnici više nego zaradili svojim radom i doprinosom društvu”, kaže Kiš slikovito dodajući da “grah prvo jedu poslodavci, a radnici tek ono što ostane”.

Brojni menadžeri i poslodavci isplaćuju si enormne plaće i bonuse, dok radnici, preko čijih se leđa lomi sve, uglavnom žive s tek nekoliko eura iznad minimalca. To je sramota našeg društva i povlaštene menadžerske kaste, ocjenjuje Kiš.

Matija Kroflin iz Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja smatra da je ukupni položaj radnika u društvu izrazito loš jer rast plaća nije pratio rast inflacije, a da se ne govori o poskupljenju pojedinih roba i usluga.

“Samo najam za život primjerenog stana u Zagrebu pojede zakonom propisanu minimalnu plaću”, ističe.

Kad je riječ o zaposlenima u znanosti i obrazovanju, oni imaju razloga za veliko nezadovoljstvo jer je njihov novi sustav koeficijenata ostao na začelju u usporedbi s ostalim sustavima. Sustav prevođenja radnih mjesta u nove koeficijente pokazao se potpuno kaotičnim. Kad su stigle prve plaće, tek su tada zaposlenici shvatili da su u nezavidnoj poziciji, kaže Kroflin.

Čelnica Matice hrvatskih sindikata Sanja Šprem podsjeća da su plaće zadnjih 10 godina rasle 80 posto, a u posljednjih godinu dana dogodio se najveći skok. Pozitivan pomak rezultat je sindikalnog pregovaranja i argumentirane rasprave s predstavnicima Vlade. No, unatoč rastu plaća, ostaje činjenica da su zaposlenici u javnom sektoru po životnom standardu daleko ispod standarda drugih članica EU. Osim inflacije spominje i činjenicu da su isti proizvodi u hrvatskim trgovinama znatno skuplji nego u trgovinama drugih članica Unije.

Poslodavci godinama nastoje držati nižu cijenu rada ili usporiti njezin rast uvozom stranih radnika, kaže Novosel dodajući da je uvoz radne snage iz “bazena susjednih zemalja” presušio pa se sada poslodavci okreću Nepalu, Indiji, Filipinima i drugim dalekim zemljama.

Ipak, sve više se pokazuje da su strani radnici u stvari skuplji i nisu baš produktivni. Razlog za slabiju produktivnost ne leži samo u njihovu lošem obrazovanju i manjkavoj stručnoj osposobljenosti nego i u nedostatku interesa za dulje zadržavanje u Hrvatskoj.

“Mislim da poslodavci polako shvaćaju da Hrvatska više ne može biti zemlja jeftine radne snage”, ocjenjuje Novosel.