Hoće li Radić-Penavin tim okrenuti leđa HDZ-u i podržati plan SDP-a i Mosta?

Otpočetka se znalo da će SDSS biti HDZ-ov meki trbuh u pregovorima s DP-om o sastavljanju buduće vlade. Otpočetka se znalo i da

DP ni pod koju cijenu neće biti dio vlasti koju bi činila stranka Milorada Pupovca, no malo je tko vjerovao da će pregovaračka četvorka DP-a ustrajati i na ultimativnom zahtjevu da SDSS ne bude čak ni dio saborske većine. S druge strane, znalo se da se europejac Andrej Plenković ne može olako odreći partnera koji ga je podržavao osam godina pa se pretpostavljalo da će se pronaći kompromisno rješenje koje bi zadovoljilo i Pupovca i osokoljene slavonske domovince. Pregovori, uostalom, i podrazumijevaju ustupke, pogotovo ako su pokrenuti radi iskrene namjere da se postigne sporazum. Međutim, kako stvari stoje, ni drugi krug pregovora HDZ-a i DP-a neće iznjedriti ni dogovor o budućoj vladi, a ni kompromis o budućem saborskom statusu SDSS-a. Takav zaključak nameće se nakon opetovanih javnih istupa koalicijskih partnera HDZ-a, koji kategorički poručuju da i troje SDSS-ovih zastupnika mora biti dio saborske većine, a i nakon izjava nekolicine zastupnika manjina da će djelovati isključivo zajednički. U takvim okolnostima, u svojevrsnoj pat-poziciji, HDZ i DP težište svojih pregovora vjerojatno će prebaciti na konstituiranje novoga saziva Hrvatskoga sabora, odnosno na izbor njegova predsjednika, što se mora obaviti najkasnije dvadeset dana od proglašenja službenih izbornih rezultata.

Uobičajeno je da predsjednika Sabora daje izborni pobjednik, u ovom slučaju HDZ, no to nije ni zakonska ni ustavna obveza, pa Peđa Grbin – nakon što je shvatio da ne može sastaviti vladu – čini sve ne bi li privolio DP da se pridruži ljevici i Mostu u pokušaju da sastave tzv. antikorupcijsku većinu u Saboru, izaberu svoga predsjednika, te da potom smijene Ivana Turudića, ukinu tzv. lex AP i promijene izborne zakone. Sve to kako bi, smatraju, oslabili položaj HDZ-a na budućim prijevremenim izborima. Iako pretenciozan, taj plan jača pregovarački položaj Radić-Penavina tima jer kako stvari stoje, nijedna većina, ni hadezeovska ni protuhadezeovska, ne može se ostvariti bez trinaest DP-ovih mandata. Stoga je sada glavno pitanje, je li moguć scenarij u kojemu bi DP, u slučaju propasti pregovora s HDZ-om, prihvatio plan SDP-a i Mosta, a onda, nekoliko mjeseci poslije, izišao na ponovljene izbore? Lažni moralisti, koji ovome pitanju pristupaju navijački, odgovorit će potvrdno jer, pobogu, kako uopće možeš pregovarati s onima koje si u izbornoj kampanji častio najgorim epitetima. Ako si govorio da želiš promjene u državi i društvu, nije li logično da se sada prikloniš ljevici. Ideološka pitanja jesu važna, ali na ovoj “povijesnoj prekretnici” nisu važnija od “svetog cilja” rušenja HDZ-a.

No politička realnost ipak je nešto drugo. Mnogi zaboravljaju elementarnu činjenicu da DP nije osnovan da bi danas-sutra doveo ljevicu na vlast. To mu birači ne bi oprostili. Njegova je misija preuzeti upravljanje Hrvatskom, a dok to ne bude moguće, cilj mu je ući u izvršnu vlast i “popraviti” HDZ koji je “skrenuo na krivi put”. Zato je posve jasno da Radić-Penavin tim ozbiljno pregovara jedino s HDZ-om, a kontakti sa SDP-om samo su taktički manevri. Kao što je jasno da će DP podržati saborsku većinu HDZ-a i Jandrokovića za šefa Sabora. A što s novom vladom? Ostane li taj tim jedinstven i uspije li na okupu održati svih svojih 13 zastupnika, u tvrdim pregovorima s HDZ-om radije će izabrati ponovljene izbore nego SDSS. Pa makar i na vlastitu štetu.