DP nema mandat za svoje radikalne ideje
UHrvatskoj je na djelu očigledan scenarij – na sve načine spriječiti koaliciju HDZ-a i DP-a kako HDZ ne bi zadržao vlast. Kako se vidi, lijevim opcijama i onima desno, koji gaje posvemašnji antagonizam prema HDZ-u, jedini je cilj posvađati HDZ i DP, odnosno demonizirati DP kako bi HDZ možda od njega odustao (i)li se manjinci predomislili. U svemu se ogledaju tiha ljevičarska i desničarska revolucija, sukob dvaju radikala koji nisu dobili podršku većine biračkog tijela, ali su jako glasni i medijski agresivni.
Ljevica je zgrožena mogućnošću da DP bude dio vlasti. Možemovci govore o “crnoj desnici”, pa se sve svodi na plašenje ljudi. I onda ljevica sama sebi upada u zamku, kad taj isti DP zove u svoju antihadezeovsku koaliciju i čak Ivanu Penavi nudi mjesto predsjednika Sabora. Kako sad to? S HDZ-om ni pod koju cijenu, a s nama može sve i sve ćemo vam dati?! Tim više što je baš Penava predvodnik te struje unutar DP-a koja ga čini jakom desnicom, izrazito desnog svjetonazora. I mostovci bi ih rado “oženili” bez obzira na Pavu Vujnovca i druge tajkune, o čemu mostovci već dugo javno bruje protiv DP-a.
A u DP-u pak i dalje mnogi briju kao da su dobili oni najviše, poput HDZ-a, pa bi oni proveli podomoljubljavanje hrvatskih institucija. Jer oni valjda imaju detektor koji će odmah odrediti tko je manje, a tko više domoljuban, pa će neke najuriti, a neke nove svoje dovesti. Hrvatsku, po njima, očito treba pojačano kroatizirati. Takav stav, takva politika obilježje je krajnje desnice. No trebali bi pogledati broj svojih mandata, pa pokušati otvoriti oči i shvatiti da baš i nemaju mandat za svoje radikalne ideje i da je politika umijeće činjenja mogućeg. Samo što se politikom bavi svatko, i misli da zna što je politika, i da si postao političar dobivši mandat u Saboru. Stipo Mlinarić najbolji je primjer. Čovjek ima zasluga u ratu, ali on i politika dva su nespojiva mjesta. Ima još takvih u Saboru.
Kako rekoh, na djelu imamo pokušaje tihe ljevičarske i desničarske revolucije, a da ni jedna ni druga nisu dobile nikakvo većinsko povjerenje birača ni masovnu podršku naših ljudi. I sve se vrti oko ideologije, a ne oko realnog života, oko plaća, mirovina, investicija, zapošljavanja... Radikalni ljevičari guraju svoju ideologiju, poput rodne ideologije, pa su njome prošle godine zgrozili i mnoge u Hrvatskoj, uključivši i ljevičare, nakon prikazivanja crtića na tu temu na HRT-u. I da, ti pokušaji revolucija prelamaju se baš preko HRT-a, gdje ni lijevi ni desni radikali ne mogu i ne žele razumjeti koja je zadaća javne televizije. Jer bi lijevi posve isključili desne i posve bi gurali samo svoju agendu, a desni bi isključili lijeve i birali “hrvatskije” goste.
Kako navode udžbenici novinarstva, javna televizija treba služiti građanima kojima treba pružiti objektivne, poštene, nezavisne i nepristrane informacije koje su bitne za najširu javnost i mora iznijeti sva mišljenja i jednako zastupati sve političke, socijalne, društvene i kulturne interese i tako izvršiti svoju zadaću – pomoći da se točno, blagovremeno i nepristrano informirani gledatelji kao građani uključuju u javni život svog mjesta, županije i zemlje, propitkujući i analitički promatrajući te, na kraju, preuzimajući odgovornost za dobrobit društva u kojemu žive.
Naravno, HRT ima svojih velikih problema, ali na politici je da HRT razvija u smjeru javne televizije koja ne nameće pojedine ideologije, nego koja objektivno informira i uključuje sve sfere društva. To vrijedi i za sve druge javne institucije. Revolucionarne glave treba dobro ohladiti. Birači su dali do znanja da za to nisu. Pametnome dosta.