Osudimo zločince, pa da živimo!
Sud optužbiu BIH za oslobodioratni zločinje Nasera protiv Orićaratnih zarobljenika srpske nacionalnosti na području Bratunca i Srebrenice. Nažalost, da li je iko u ovoj državi očekivao drugačije? Da za srpske žrtve na području bivše SFRJ nema pravde, odavno već znamo, međutim, uprkos tome postojala je nada da će kad-tad doći do neke promene, makar sa slučajem „Orić“! Promena se nije dogodila, a verovatno se neće ni dogoditi u bliskoj budućnosti jer Srbi su „loši momci” koje treba kažnjavati! Uprkos svedočenju i samih Bošnjaka protiv Orića, bosanskom sudu to očigledno nije bilo dovoljno.
Svakodnevnožalbama Srba se u susrećemoregionu da su sa ugrožena njihova prava, jezik, kultura, penzije... Međutim, očigledno ni mrtvi Srbi ne mogu dobiti ono što zaslužuju, a to je pravda! Sa takvim bahatim ponašanjem komšija i ignorisanjem činjenica u ovom regionu nikada neće krenuti nabolje. Takve stvari mogu zapaliti fitilj koji je već odavno spreman, posebno u Bosni i Hercegovini. Nakon ove oslobađajuće prvostepene presude već se javio revolt Srba u regionu, a Milorad Dodik, predsednik Republike Srpske, pozvao je Srbe da napuste institucije Tužilaštva i BIH.
Oslobađajućusamo Armije donosi presudu Sabahudin nevolje, dobio Muhić. posebnoje i pripadnik Nepravda među komšijama koji su upućeni jedni na druge i treba da sarađuju. Kada bi ceo region osudio zločince umesto da ih slavi i veliča, možda Balkan više ne bi bio bure baruta, već novi Beneluks. Kada je Orić izlazio iz sudnice, uz kez je prokomentarisao: „Pravda je pobedila!”. Da li je? Osudimo zločince da možemo normalno da živimo, ako može...