Trenera birajte kao što birate prijatelja
Piše: DRAGANA TOMIĆ Pre nego što je počeo da trenira boks, Miloš Šakota (13) bio je povučen i zatvoren u društvu vršnjaka. Zahvaljujući treneru, stekao je samopouzdanje, rešio probleme s drugarima u školi, i to ne pomoću pesnica i udaraca, već isključivo pomoću jake glave.
Zbog svoje duge kose, naglog rasta, koji nije ispratio i odgovarajući broj kilograma, Miloš je često bio meta vršnjačkih šala i podmseha.
- Zadirkivali su me u školi. A ja sam ćutao i trpeo. Bilo me je sramota i da se požalim. Međutim, kada sam upoznao Bojana, mog trenera boksa, sve je počelo da se menja. Oduševio me je, jer mu nikad nije bilo teško da ostane sa mnom posle treninga, uvek je bio raspoložen da me sasluša, da me posavetuje, ali bogami ponekad i da me izgrdi, naročito zbog loših ocena. Korak po korak, ja sam postajao drugačiji. Počeo sam da se smejem, malo sam se i ugojio, ojačao sam. Bojan me je naučio da bez obzira na snagu koju sam stekao u rukama i nogama probleme treba da rešavam svojom glavom
- kaže naš sagovornik.
Miloš je pre boksa trenirao fudbal, ali je, kako kaže, radije ostajao kod kuće nego što je išao na trening. Zbog svog lošeg iskustva s fudbalom mislio je da je svaki sport dosadan.
- Zahvaljujući Bojanu, zavoleo sam boks i shvatio da je dobar trener ključan za sport. Svako može da vas nauči aperkat i kroše, ali samo dobar trener ume da prepozna probleme koji vas muče i da vam pomogne da ih prevaziđete. Trenera treba birati pažljivo kao prijatelja - napominje Miloš.