Brisele, može (mora) to brže
to nekako da se ubrza? Naravno da može. I mora! Prijem novih članica u EU je isključivo političko pitanje i zavisi od političke volje njenih članica, dakle ne od volje briselskih birokrata. Srbija, Crna Gora i ostali na Balkanu imaju pred sobom najteže uslove koji su ikada postavljeni pred zemlje kandidate i one će to, svakako, morati da ispune.
Ali mogu članice EU još toga da učine da na delu pokažu da iskreno žele Balkance u svojim redovima. Mogle bi da im, uz rok koji su postavili, pruže još neke garancije da je njihov ulazak izvestan i da će im političkom voljom olakšati težak ispit pred koji su postavljene. Zašto, na primer, predsednici Srbije i Crne Gore ne bi dva puta godišnje bili pozivani na samit lidera EU, da bar ravnopravno diskutuju sa svojim kolegama iz zemalja EU o evropskim pitanjima, ako već ne mogu formalno da odlučuju o tome? Zašto ministri spoljnih poslova Srbije i Crne Gore ne bi češće odlazili u Brisel da sa svojim kolegama iz članica EU učestvuju u kreiranju evropskih odluka? Ne bi li to bila dobra poruka građanima Balkana da su jednom nogom već u klubu i da je članstvo nadohvat ruke? Zaslužili su bar to. Zaslužili su jer se ne služe trikovima i ucenama, poput Tačija i Edija Rame, koji prete velikom Albanijom ako ih Evropa već sutra ne primi u svoje redove!? Zamislite da Aleksandar Vučić zapreti da će Srbija uzeti Republiku Srpsku ako se ne ubrza njeno članstvo u Uniji? Zamislite samo reakciju Vašingtona i Brisela. Na sreću, to se neće desiti i to samo pravi razliku u korist Srbije, što su, na sreću, priznali i u Briselu. Ono čemu Srbija sada mora da teži, a predsednik Vučić to veoma dobro razume, jeste jačanje bilateralnih odnosa sa SAD kao “najvažnijom evropskom državom”, bilateralnih odnosa sa Nemačkom, Italijom, Francuskom i Velikom Britanijom, kao ekonomski, politički i bezbednosno najvažnijim partnerima. Bilateralni odnosi sa tim državama mnogo su važniji od odnosa sa impotentnom briselskom birokratijom. Potrebno je konstantno naglašavati evropski put kao strateški bitan. Integracije će se ostvariti putem odnosa sa SAD i četiri navedene države, bez obzira na stav Letonije, Litvanije i Estonije. Pa i Luksemburga.