Neraskidiva veza
Četvorogodišnji Andrija pažljivo posmatra dečaka nešto starijeg od godinu dana. Prati mu svaki pokret, a onda mu polako prilazi i snažno ga grli. Bio je to Dragan, njegov rođeni brat, koga je tek tada upoznao. Život nije mazio ta dva mališana, koji žive u odvojenim hraniteljskim porodicama. Ipak, zahvaljujući beogradskom Centru za porodični smeštaj i usvojenje, juče su Andrija i Dragan, ali i druga deca koja su odvojena od bioloških roditelja imali šansu da kroz igru i druženje osete pravu, istinsku, iskonsku bratsku ljubav.
Dečji kulturni centar juče je bio pun mališana koji žive u odvojenim hraniteljskim porodicama. To druženje organizuje se treću godinu zaredom, na Dan braće i sestara, a kako kaže Mirjana Novakov, vršilac dužnosti direktora centra, cilj je očuvanje njihovog identiteta, kako bi deca mogla da prepoznaju ono što je za njih najvažnije - saosećanje i ljubav prema braći i sestrama.
- Identitet deteta jeste jedna od njihovih osnovnih potreba i mi tu potrebu moramo kontinuirano da zadovoljavamo, da vodimo računa o njoj i da odgovaramo na nju, jer je to pravo svakog deteta - istakla je
Novakova.
Mnoga deca koja su se juče okupila i ranije su imala kontakte sa svojom braćom i sestrama. Međutim, neki su se, kao Andrija i Dragan, videli prvi put. Kako za „Alo!“kaže njihova hraniteljka, jučerašnji dan pamtiće do kraja života.
- Njih je šestoro dece od iste majke. Svi su u hraniteljskim porodicama i za ostale ne znam gde se nalaze. Tek smo pre dve nedelje saznali da Andrija ima mlađeg brata. Ovo je emotivni trenutak i za njih i za nas - priča u dahu Andrijina hraniteljka.
Ona dodaje da su se braća odmah povezala.
- Kad sam mu pokazala Draganovu sliku, Andrija je negodovao i nije želeo da prihvati da ima brata. Ali kad su se sreli, odmah su se zaigrali i smejali. Veoma su slični i likom i karakterom. Ovo je tek početak, ostvarili smo prvi kontakt i radićemo na tome da se u budućnosti viđaju - rekla nam je hraniteljka.
I dok su se Andrija i Dragan upoznavali, na drugom kraju Dečjeg kulturnog centra svoju igru su već započeli Una i njen mlađi brat Raša. Dok Una živi kod bake, mali Raša živi u drugoj hraniteljskoj porodici.
- Kada se Raša rodio, ja sam bila veoma bolesna i nisam mogla da ga uzmem kod sebe. On je otišao u drugu porodicu, ali srećna sam što se njih dvoje viđaju i druže. Zaista se mnogo vole i verujem da će jednog dana imati lepu budućnost rekla nam je Unina hraniteljka.
„Identitet je jedna od
osnovnih potreba i pravo svakog deteta“, kaže Mirjana Novakov
Nažalost, više od 6.000 dece u Srbiji ne živi sa svojim roditeljima. Na sreću, o njima brinu hraniteljske porodice, kojih samo u Beogradu ima više od 700. Ipak, zahvaljujući takvim događajima, ali i kroz druge aktivnosti, deca se stimulišu na upoznavanje i druženje sa svojim najbližima.
- Uspeli smo da stvorimo neraskidive veze između braće i sestara, gde jedni drugima pomažu i redovno održavaju kontakt. Ovakvi primeri nam daju vetar u leđa da nastavimo da se borimo - rekla nam je Mirjana Novakov.