Bunjo, prijatelju, nisi smeo da odeš!
Piše: Ž. VUJIČIĆ - P. VUKOVIĆ Koga bogovi vole, umire mlad. Reči glumca Ivana Bekjareva na komemoraciji u Skupštini grada Beograda jasno govore da je Srbija prerano izgubila oca, supruga, brata, sina, kuma, prijatelja, saradnika, opšte voljenog - Gorana Bunjevčevića, koji je juče sahranjen na Bežanijskom groblju. Bunju
je na večni počinak ispratilo nekoliko stotina ljudi. Brojni predstavnici srpskog fudbala, brojne javne ličnosti, običan svet - došli su da se oproste od čoveka pred kojim je tek bilo vreme za pobede, uspehe, druženja... Vreme za gledanje odrastanja njegove miljenice, ćerke Minje. Vreme za fudbal i život. Ali, naprasno je stalo. Iscurilo je u 46. godini. Jer, tako je želeo bog, kako reče bivši selektor Ilija Petković na istom, neizmernom tugom ispunjenom, skupu.
- Bunja je otišao je tiho, kao što je i živeo. Otišao je prerano. Tek je trebalo da živi. Bio je dovoljno mlad za još mnogo fudbalskih želja i dovoljno iskusan da ih sprovede u delo. Nikad nije dizao glas. Bio je zdrav i prav, a onda ga je bog pozvao sebi da vodi fudbalske igre gore - rekao je Petković.
Sportski direktor Fudbalskog saveza Srbije sahranjen juče na Bežanijskom groblju
Stanković: Brate moj, rastajati se neću
Dejan Stanković, bivši Bunjin saigrač, jedva je dolazio do reči.
- Gorane moj, Bunjo moj, brate moj, rastajati se neću. Posebno ne na mestu na kojem smo se upoznali tog leta 1997. godine, kad si ušetao u naše karijere i živote, tiho i pošteno, vaspitano i nenametljivo, a onda nam pokazao da bez tebe nećemo moći, ni u životu ni na terenu. Taj tvoj nežni i pošteni karakter je iz dana u dan osva-
jao srca trenera, saigrača, navijača... Nasmejan, vredan, pun poštovanja prema svakome. Nikad povišen ton, nikad svađa, nikad nijedan neprijatelj na terenu ni u životu. Čovek bez mrlje, čovek bez ružne reči. Zaborava nema, neće ga nikada ni biti. A srešćemo se ponovo - rekao je Stanković.
Mijailović: Služićeš za primer mladima
Neposredno nakon komemoracije u Skupštini grada, tužni skup se preselio na stadion „Rajko Mitić“. Bunjina Crvena zvezda se oprostila od svog kapitena. U ime kluba govorio je predsednik Svetozar Mijailović.
- Otišao nam je Goran, naš kapiten. Bio je uzoran sportista i plemenit čovek. Krasili su ga skromnost, inteligencija, upornost i rad. Bio je tih i vredan čovek, veliki borac, poštovan i voljen. Bunja je spadao u malobrojnu grupu ljudi koji umeju da sasvim hladno i realno procene svoje sposobnosti. Kad je igrao dobro, nije bio lažno skroman da to i ne kaže, ali još važnije, kada mu nije baš sve išlo od ruke, nije izbegavao da za samog sebe kaže da nije bio najbolji. Bunja je znao da nositi Zvezdin dres nije samo igrati za naš klub. Kada obučeš crveno-beli dres, s tobom su sve njene generacije i hiljade i hiljade nas. Ostaju nam sećanja na tebe, na tvoju ulogu, da novim generacijama služiš kao primer rekao je Mijailović.