Mališani u borbi za bolju buducnost!
„Uplašeno, zabrinuto, očajno, tako se osećaju deca kada dođu. Traže odgovore na pitanja zašto im se to dešava, zašto baš njima“, objašnjava Mirko Jankelić, direktor Dečjeg sela „Dr Milorad Pavlović”
U Srbiji živi više od 5.500 dece bez roditeljskog staranja, podaci su Republičkog zavoda za socijalnu zaštitu. Najveći broj njih, skoro 3.000, ima između osam i 14 godina.
Smrt oba roditelja, lišenje roditeljskog prava, napuštanje i odricanje samo su neki od razloga zbog kojih maloletna deca ostaju bez roditelja. U slučaju da brigu o njima ne preuzme u hraniteljske neko od porodice srodnika, ili deca u ustanove se smeštaju socijalne zaštite.
Jedna takva nalazi se u Sremskoj Kamenici. U Dečjem selu „Dr Milorad Pavlović” trenutno boravi 92 deteta i mladih iz cele
Srbije uzrasta od tri do 23 godine. Za mnoge od njih to mesto predstavlja novi dom.
Tu spavaju, hrane se i druže, odrastaju, završavaju dalji koja samostalan škole. im je uskraćena Dobijaju život. neophodnu i smernice za pažnju
- Po završetku školovanja deca se
vraćaju u svoju prirodnu sredinu.
Mi se tokom njihovog boravka u
dečjem selu trudimo koliko god
je to moguće i dokle god je u njihovom interesu da budu u kontaktu sa porodicom, rodbinom i
širom zajednicom jer je to prostor odakle su došli. Neki put se
desi da su te veze jače i kvalitetnije i u tim slučajevima dete ima
gde da se vrati i pre završetka škole. Ali uglavnom se to dogodi po okončanju redovnog školovanja. Ukoliko nema nigde nikog, mi se trudimo da detetu obezbedimo podršku i da ga ne izbacimo onoga dana kada završi školu, već da mu pomognemo da se snađe - objašnjava Mirko Jankelić, direktor Dečjeg sela „Dr Milorad Pavlović”.
Nijedno dete u dečje selo nije došlo zato što voli i želi, već zato što je to neko odlučio, ističe naš sagovornik i dodaje da promena sredine i okruženja za dete predstavlja traumatičan doživljaj, bez obzira na to koliko je okolina u kojoj odrasta loša.
- Uplašeno, zabrinuto, očajno - tako se osećaju deca kada dođu. Traže odgovore na pitanja zašto im se to dešava, zašto baš njima. To su problemi oko adaptacije, ali ima
i onih koji se tiču identiteta. Muči ih zašto se mama i tata ne javljaju, gde su oni sada. Bezbroj takvih pitanja muči našu decu ovde. Osim toga, oni proživljavaju iste probleme kao i njihovi vršnjaci - kaže Jankelić.
Dečja sela i domovi za nezbrinutu decu predstavljaju poslednju alternativu za zaštitu dece. Ukoliko je moguće, ona se smeštaju u hraniteljske porodice. U Srbiji se trenutno se na hraniteljstvu nalazi 5.541 dete starosti do 18 godina i 993 deteta uzrasta od 18 do 26 godina. Prema evidenciji Centra za porodični smeštaj i usvojenje Beograd, u toku 2017. godine ukupno 1.046 dece i mladih bilo je smešteno u 743 hraniteljske porodice.
- Najveći broj hraniteljskih porodica ima između 50 i 60 godina. Mi stalno apelujemo na građanstvo da proba da se oproba u ulozi hranitelja. Nedostaju nam hranitelji mlađe generacije, koji bi pre svega brinuli o bebama. Ako nemaju roditelje ili njihova briga izostaje iz nekih razloga, prema Zakonu o socijalnoj zaštiti, veoma je važno
da ih izmestimo iz prihvatilišta i bolnica. U prošle godine imali smo 24 urgentna smeštaja koja su zahtevala hitno smeštanje u hraniteljske porodice. One predstavljaju manje restriktivno okruženje koje više liči na biološku porodicu - objašnjava Mirjana Novakov, v. d. direktorka Centra.
Kada se steknu odgovarajući uslovi, deca iz hraniteljskih porodica se vraćaju u biološke. Ukoliko to nije opcija, kao trajno rešenje moguće je i usvojenje. U toku 2017. i 2018. ukupno su usvojena 194 deteta.
- Hranitelji su profesionalci u svom poslu i oni su obučeni da se odvajaju od dece. Oni znaju da detetu mora da se olakša odlazak i moraju da rade na tome da ono prihvati nove situacije i okolnosti, da lakše „upliva“u njih. Oni imaju ogroman zadatak, prvo da preuzmu dete koje je možda bilo visoko traumatizovano i verovatno je pretprelo mnogo situacija zbog kojih pati. Oism toga, moraju da mu pruže šansu i da stvore najbolje uslove za njegov rast i razvoj. U tome im pomaže Centar za porodični smeštaj objašnjava Novakov.
Svega tri odsto mladih koji rastu u ustanovama ili hraniteljskim porodicama odluči da studira, a za njih je akademska diploma gotovo nedostižna ako nemaju nekog ko će im pomoći da pokriju troškove studija, makar bili i na budžetu. Deca bez roditeljskog staranja najčešće teško dolaze do posla, a istraživanja pokazuju da strah od budućnosti i strah od socijalne sredine pokazuje više od 72 odsto mladih u domovima.