Varoš đavolja, a voda vilina
Od nedavne nominacije za listu „novih sedam svetskih čuda“Uneska, izuzetno stvaralaštvo prirode na obroncima Radan planine - Đavolja varoš, svakodnevno je stecište turista iz zemlje i inostranstva.
Legenda kaže da su tu u obliku 202 kamene kupole smestili „okamenjeni podnapiti svatovi“, koji napivši se vode s Radanskih izvorišta, prevareni đavoljom voljom, rešiše da privenčaju brata i sestru. Voda tada od stida pocrvene na izvoru, a svatovi se skameniše od bruke.
Druga pak legenda ističe da se i sam đavo, ophrvan iznenadnom glavoboljom, uspavao na kamenom visu i kada se probudio, glavobolje više nije bilo. Tu, na tom kamenom visu, temelj je Crkve Svete Petke, a koga jako zaboli glava, kažu vernici, neka odmah prilegne uz temelje bogomolje, a maramu na kojoj je držao glavu na kamenu neka zaveže u čvor na stubištu nekadašnje crkvene porte i - glavobolja će nestati.
Putujući dalje davno prosečenim, ali do dana današnjeg nezavršenim šumskim putem sa druge strane planine u kanjonu Gajtanske reke, putnik nailazi na skriveni izvor Viline vode. Pre dvadesetak godina, navodno slepa starica Petrija Ivanović iz obližnjeg Podujeva otkrila je njene blagodati, progledavši odmah posle ispiranja očiju ovom, kako mnogi veruju, lekovitom vodom.
Hiljade nevoljnika iz bivše Jugoslavije hrlilo je obroncima Radan planine u pravcu Vilinih voda, a bilo je, kažu tamošnji gorštaci, i namernika iz Kanade, SAD i zapadne Evrope.
Inače, više od godinu dana prošlo je kako su predsednici opština Kuršumlija i Medveđa potpisali protokol o zajedničkom učešću dveju varoši u izgradnji puta koji bi spajao navedene destinacije, pa bi putnici pored Đavolje varoši videli i dva lepa izvorišta - Dobra voda i Viline vode - kao i čuveno arheološko nalazište Caričin grad - Justinijana prima, nadomak Lebana, prestonog mesta velikog rimskog imperatora. Od tog arheološkog nalazišta do Prolom banje valja izgraditi dodatnih dvadesetak kilometara puta, koji vodi kroz samo središte senovite planinske lepotice.
Put bi putnika namernika doveo i do Rudnika zlata, olova i cinka „Lece“, u gornjem toku reke Jablanice, u čijem se podnožju nalaze zaboravljena sela bez stanovnika, koji su sa propadanjem rudnika krenuli u beli svet i tamo ostali.