Srbi su bili buntovni, NISU DALI NA SEBE!
„Lakše je bilo raditi s ruskim vojnicima. Čuvali su ih stražari iz Hrvatske, BIH i Čehoslovačke. Mnogi su ostavili kosti u Tirolu“,
navode lokalni istoričari
Mnogo je zaboravljenih priča iz Prvog svetskog rata! I previše. Podviga, herojstava, ali i patnji srpskog naroda tokom tih godina koje je vreme sakrilo od nas, a među njima je i ona o srpskim zarobljenicima koji su zajedno sa ruskim vojnicima delili dobro i zlo u logorima u Italiji, i to dok su ih čuvali stražari iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Čehoslovačke.
Mnogi od njih nisu doživeli kraj rata, a korišćeni su na najgori mogući način kao radna snaga u dolini Đudikarije. Lokalni pisac i planinar Dante Ongari pokušao je da skine prašinu sa davnih događaja, na stogodišnjicu završetka Prvog svetskog rata, kako bi podsetio na sve žrtve.
„Kolone žena, dece i starijih muškaraca, terane potrebom za hlebom, putovale su svako jutro napred i nazad između Borzage i Malge, a išli su putem koji su izgradili srpski i ruski zarobljenici. Njih su nadzirali bosanski, hrvatski i čehoslovački stražari. Srbi su bili buntovnije prirode, pa su gore prolazili kod stražara, dok su Rusi bili popustljiviji i bolji u radu sa drvnom građom. Zarobljenici su živeli u štalama, a kolibe su bile izgrađene za Bošnjake duž pruge.
Kako navodi italijanski istoričar, mnogi od Srba i Rusa ostali su pokopani na raznim austrougarskim grobljima raspoređenim širom regiona, ali su 100 godina kasnije izbrisani iz sećanja stanovništva u Trentinu.
Tokom mnogo godina, tema je tretirana samo u lokalnim publikacijama, iako je do kraja rata u tom području bilo gotovo 27.000 zarobljenika iz Srbije i Rusije, koji su pali na Istočnom frontu ili na Balkanu. Oni su bili prinuđeni da rade sve moguće poslove, od poljskih do kopanja rovova i građenja kasarni i železnice. Stanovnici i turisti koji sada prolaze kroz sela i penju se na vrh Trentina i Južnog Tirola još mogu pronaći tragove, odnosno natpise „put Srbina“ili „put Rusa“, jer su mnogi od njih ostavili kosti usled loših uslova.
Od 1996, tri plakete na italijanskom, nemačkom i, kako navodi lokalni istoričar, na bosanskom jeziku obeležavaju stradanje onih koji su pre 100 godina ostavili svoje kosti kao zarobljenici Austrougarske, a o njima danas gotovo ništa ne znamo.