Od bakšiša Elizabet Tejlor gradio vikendicu
Pavle Milanović je tokom snimanja „Sutjeske“, dok je Ričard Barton glumio Tita, dobio zadatak da brine o filmskoj divi
Pre 46 godina, tokom snimanja filma „Sutjeska“, Pavle Milanović je imao poseban zadatak. Najbolji konobar bivše Jugoslavije brinuo je o supruzi Ričarda Bartona, legendarnoj Elizabet Tejlor.
Prošlo je od tada skoro pet decenija, ali penzionisani konobar Pavle Milanović sa Tjentišta još pamti lepotu slavne glumice. Zadatak zbog kojeg je većina kolega bila ljubomorna poveren mu je jer je na takmičenju u slovenskom Portorožu godinu dana ranije proglašen za najboljeg konobara SFRJ. Elizabetom nije učestvovala u snimanju, ali je pratila supruga Ričarda Bartona.
Pristup vili u kojoj je boravila sa svojih jedanaestoro usvojene dece bio je strogo kontrolisan.
- Samo glavna sobarica vile Margeta i ja smo imali pristup. Niko više. Pratnja garde, Titove i milicije... Nisi mogao prići na kilometar nigde blizu vile - rekao je Milanović za Radio Slobodna Evropa (RSE).
Služio je Pavle i brojne državne funkcionere, skoro sve osim Tita, koji je imao svoje konobare i kuvare. Tokom poseta Hamdije Pozderca i Branka Mikulića, istaknutih političara tog doba, bio je upravnik bara u NP i seća se da je napamet znao da napravi čak 60 koktela. Ipak, četrdesetak dana s Elizabet možda su i najdraži deo njegove karijere u ugostiteljstvu. - Lepote njene kugla zemaljska nije imala. Oči u boji, to ti kažem priseća se Pavle, koji za RSE tvrdi da je u to vreme možda bio lepši od nje.
Dok je tada Tjentište poput košnice vrvelo od partizana i četnika, Pavle je jednom na Zelengori na prevaru ušetao u film.
- Snimalo se, ja nisam znao da se snima gore, kad izlazimo iz kola, sve ljudi po stenama oko puta sa mašinkama na prsima. Živi ljudi, a sve gumeni, da ti se digne svaka dlaka na glavi - seća se.
Zakoračio je u devetu deceniju i iza sebe ima dva moždana udara, ali rastanka sa Elizabetom seća se i danas!
- Ona se sa mnom zagrli, poljubi, ko rođeni brat ili sin, i stavi mi kovertu u sako. Ja odem do toaleta i pogledam - koverta puna dolara - kaže Pavle, koji je od dobijenog bakšiša započeo da gradi vikendicu na selu.
Zdanje ni danas nije završio, jer je rat prekinuo sve planove, ali i jednu srećnu epohu u njegovom životu.
- To su srećna vremena bila da srećnija ne mogu biti. Živelo se bolje, lepše i slobodnije. Niko nije pitao ko je šta. Dabogda da opet bude tako, a ja se nadam, jer neću doživeti, a moj sin možda hoće - zaključuje nekadašnji najbolji konobar Jugoslavije.