Oči sokolove u Smederevu
Zakrivljen kljun, duge kandže, savršen vid i neverovatna brzina karakteristike su savršenih lovaca - sokolova. U Srbiji postoji malo ljudi koji se ozbiljno bave sokolarenjem, a među njima su Bojan Popović i Igor Radovanović iz Smedereva, koji se više od 20 godina bave treniranjem i uzgajanjem sokolova.
Za „Alo!“objašnjavaju da nije potrebna samo ljubav prema tim pticama nego je to i ozbiljan posao. Neophodna je prvo socijalizacija, kako bi se ptice koncentrisale na lovinu, a ne na ljude, pse, automobile.
„Odmalena počinje proces dresure, privikavanje na čoveka, lovačkog psa, na kretanje u grupi, ali i na druge ptice“, kažu Bojan i Igor.
Sivi sokolovi su najbrža živa bića na planeti: kada
rašire krila i ustreme se na plen dostižu brzinu od čak 400 kilometara na sat. Zbog toga se organizuju takmičenja u kojima se prikazuju razne
veštine sokolova.
„Postoje brzinska i visinska takmičenja. U arapskim zemljama organizuju se takmičenja u sprintu na 400
metara, letu iza aviona na daljinsko upravljanje, kada soko pređe dva kilometra za 60 sekundi. U visinskom takmičenju, mamac se veže za balon i gleda se koju visinu ptica postigne i za koje vreme“, otkrivaju Bojan i Igor i napominju:
„Psi markiraju ili dižu divljač, a soko se pušta i lovi. Najčešći plen kod nas su sitna divljač, fazani, prepelice, zečevi. Kad ulovi plen, ostaje na mestu dok sokolar ne dođe. Sokolarstvo je najplemenitija lovna disciplina i u tom lovu se ne događa ništa što se inače u prirodi ne bi dogodilo. U tome je lepota sokolarenja.“
MIROSLAVA OBADIĆ
Sokolovi su odlični i za bezbednost vazdušnog saobraćaja jer se puštaju na aerodromima kako bi rasterali ptice koje mogu da ugroze let aviona
BOJAN POPOVIĆ, sokolar