Srpkinje brane Handkea!
Nobelovac će u Švedskoj moći da računa na podršku i žena iz Republike Srpske, tačnije delegacije koju će predvoditi Božica Živković Rajilić, predsednica Udruženja žena žrtava rata RS, koja je preživela najstrašnija iživljavanja postrojbi Alije Izetbegovića
Nobelova nagrada za književnost nikada nije više uzburkala duhove nego ove godine. Peter Handke je od trenutka kada je objavljeno da je dobio nagradu konstantno na meti napada, uvreda, omalovažavanja... Pre svega političara iz Prištine i Sarajeva.
Austrijski pisac i nobelovac će u Švedskoj moći da računa na podršku i žena iz Republike Srpske, tačnije delegacije koju će predvoditi Božica Živković Rajilić, predsednica Udruženja žena žrtava rata RS.
- Nas desetak bi danas trebalo da otputujemo za Stokholm, gde ćemo pre svega otići kao podrška Nobelovoj akademiji, a onda i Handkeu, koji je dokazani srpski prijatelj. Ne idemo kao deo nekog scenarija niti cirkusa, nego kao mirna podrška i zbog toga što treba ceniti ličnosti koje su zadužile čovečanstvo, kao što je to uradio Handke svojim knjigama - navodi Božica za „Alo!“.
O svemu šta se dešavalo proteklih nedelja i svim napadima na pisca, Božica kaže:
Svi ti napadi su čista laž, politički motivisani. Oni su i ranije napadali Handkea izmišljotinama o genocidu, a mi u Stokholm idemo kao žrtve, kao neko ko zna sve strahote rata i sve što se dešavalo, ali se o tome u međunarodnoj javnosti ne priča.
Za one koji ne znaju, Božica je bila učiteljica u jednom muslimanskom selu kod Srebrenika od 1985. Rođena je u Bosanskoj Krajini, u mestu u kome je službovala. Uhapšena je u svom stanu i odvedena je u Srebrenik, gde je bila zatočena u kući sa još dva Srbina. Konstantno maltretirani i izgladnjivani, držani su na spratu jedne kuće, iz koje nisu smeli da izlaze. Uhapšena je pod optužbom da je špijun, da poseduje radio-stanicu i da je opasna po bezbednost.
„Preuzeli su me na ispitivanje u 11 sati na Petrovdan. Tukli su me od 11 do 4 popodne. Nema kosti ni delića kože koji nisu zgaženi vojničkim čizmama. Zube su mi poizbijali, vilice poremetili, sva sam bila u podlivima, pet-šest puta sam se onesvešćivala, a tukao me je kako ko uđe u kancelariju. Smrt bi mi bila spas da je tada došla. Muke i bolovi koje sam tada trpela se nikako ne mogu opisati“, rekla je jednom prilikom Božica.
Izgladnjivana u zatvoru, pokušala je da se obesi, ali, kaže, nije imala snage. Kroz molitvu je zadržala psihičku snagu, a od gladi ju je spasla jedna Hrvatica, koja joj je u zatvor doturala hranu.
„Neću da grešim dušu, niko me nije silovao. Ali sve vrste uvreda, prebijanja, premlaćivanja, čučnjeva, sve što lud mozak može da smisli, oni su to radili. Bar po dva puta sedmično, crna marica dolazi noću, bude nas, dižu nas. Kad god je kome palo na pamet da se iživljava, mi smo bili meta“, opisuje Božica torturu koju su prošli ona i još dva zatvorenika.
Božica Živković Rajilić razmenjena je 3. maja 1993, posle 332 dana zatočeništva. Smogla je snage da počne novi život, uda se i zasnuje porodicu. Zaposlila se kao učiteljica u osnovnoj školi u Okučanima, odakle je ponovo morala da beži tokom hrvatske operacije „Bljesak“.
Ne idemo kao deo nekog scenarija niti cirkusa, nego kao mirna podrška i zbog toga što treba ceniti LIČNOSTI KOJE SU ZADUŽILE ČOVEČANSTVO
BOŽICA ŽIVKOVIĆ RAJILIĆ