Ustaše su bile krvoloènije od nacista
O Jasenovcu vodeći izraelski istraživač za Holokaust prof. dr Gideon Grajf
Stepincu nije mesto pored Isusa. Nije uradio ništa da spreči masovna mučenja i ubistva
Srba, Jevreja i Roma u Jasenovcu i u drugim ustaškim logorima
Moramo da budemo glasni jer ubice Hrvati i njihovi prijatelji intenzivno pokušavaju da izbrišu tragove zločina, prekroje istoriju,
izvrnu činjenice
Revizionizam nije moguć. Činjenice su činjenice i ne postoji dovoljno debeo tepih koji može da ih pokrije
Moramo da budemo eho i glas stotine hiljada žrtava Jasenovca koji ne može da se čuje, zato što njihova priča nije samo priča o smrti već o najgoroj okrutnosti, zlu, sadizmu i nehumanosti.
U tome je smisao razgovora sa vodećim istraživačem Instituta za Holokaust „Šem olam“u Izraelu, prof. dr Gideonom Grajfom, koji za „Alo!“otkriva sve o angažmanu na pronalaženju konačnih odgovora koliko je srpskih stradalnika u jasenovačkom logoru.
Odgovor na višedecenijsko pitanje dodatno je otežan time što su počinioci, pored toga što su uživali u patnjama žrtava i konstantno razvijali nove načine mučenja i nanošenja bola, bili vešti i u uklanjanju tragova zločina. Do krajnjih granica izdržljivosti zlostavljani su svi, bez obzira na pol i starost, ukupan broj ubijenih je i danas je predmet rasprave, a profesor Grajf je vodeći zastupnik procene da ih nije bilo manje od 700.000.
- Istoričari i aktivisti iz SAD, Izraela, Norveške, Nemačke, Italije, Srbije i Hrvatske osnovali su Međunarodnu ekspertsku grupu „Stop revizionizam GH7“povodom postavljanja spomen-ploče u Jasenovcu s ustaškim pozdravom „Za dom spremni“2016. godine. Zamislite svastiku ispred Aušvica ili spomenik „Zig hajl“! Obradili smo u Novom
Sadu „Dosije 562“o konačnom rešenju ustaša koje su započeli nacisti, krećemo sa istraživanjem u vatikanskoj arhivi o slučaju pape Pija i Alojzija Stepinca i objavili smo tri sveobuhvatne knjige o Jasenovcu.
Često ističete sličnosti razlike između Jasenovca Aušvica?
- I Jasenovac i Aušvic su produkt genocidne namere ustaških i nacističkih režima. Zajednička tačka im je sistemski pristup uništavanju. Državni aparat stavljen je u funkciju genocidne ideje i mobilisan da izvrši proces brutalnog i sistematskog industrijskog ubijanja. A razlikovali su se… Na primer, Jasenovac je bio najzloglasniji od svih. Čitajući svedočenja preživelih, to je bilo užasnije mesto od Aušvica, gde su ubijali po kratkom postupku u gasnim komorama. U Jasenovcu smo izbrojali 57 vrsta ručnih likvidacija. A najstrašniji je svakako dečji logor smrti sa oko 20.000 žrtava. Pritom je Jasenovac bio šest puta veći - 240 kilometara kvadratnih, što je oko 150 fudbalskih stadiona.
Kako je moguće da svet nije tražio od Hrvata odgovornost za genocid?
- Hrvatska je imala sreće da se posle rata zadrži u Jugoslaviji i sa gubitničke strane pređe na stranu pobednika. Tako je uspela da prođe bez suočavanja sa prošlošću. Vođstvo Jugoslavije pustilo ih je bez posledica jer bi otkrivanje istine moglo da poljulja stabilnost nove države.
Da li ste tokom istraživanja identifikovali istorijski koren hrvatske mržnje prema Srbima?
- Ustaška mržnja prema Srbima bila je u nadahnuta nacističkom doktrinom rasne čistoće. Ali činjenica je da je „konačno rešenje“u NDH započela u Gudovcu 28. aprila 1941. - šest meseci pre nego što su nacisti krenuli s kampanjom istočnog fronta i prvim masovnim ubistvima Jevreja u Babinom Jaru, što se donedavno u istoriografiji smatralo početkom „konačnog rešenja“. Ustaše su politiku etničkog čišćenja sprovele zahvaljujući Zakonu o legalizaciji koncentracionih logora kojih je bilo 40 na teritoriji NDH.
Dajte nam vašu procenu koji je približan broj žrtava Jasenovca?
- Procena u brojkama je uvek problematična. Relevantni
dokumenti su uništeni, a sačuvani su dugo bili nedostupni. Istoričar Menačem Šelač, kolega iz Muzeja „Jad Vašem“i stručnjak za Holokaust u Jugoslaviji, objavio je 1990. procenu od 700.000 žrtava. Nacistički izvori, vojni dnevnici i pisma Ernesta Ficka i Neubašera kažu isto, kao i Komisija za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji. Hrvatska umanjuje broj žrtava. Tuđman je rekao 30.000, a službena istorija Hrvatske od 80.000 do 100.000. Brojevi revizionista ponovo ubijaju žrtve.
MARIJA M. ZARIĆ
(sutra čitajte: Beri Lituči, direktor njujorškog Instituta za istraživanje Jasenovca, - Srbija gubi trku s vremenom)