Šumadijski šabi šik
Svi imamo neki stari kredenac, stolicu ili drveni krevet koji smo odlučili da bacimo, pretpostavljajući da su ti komadi nameštaja potpuno nefunkcionalni. Međutim, ako pitate umetnike, stare stvari su za sve samo ne za bacanje. Još pre trideset godina u Srbiju je stigao šabi šik, stil uređenja koji stari nameštaj praktično diže iz mrtvih.
Marija Lukić iz Čačka je diplomirani inženjer vazduhoplovstva, ali stara romantika, čipka i pohabani šik ipak su je opčinili, tako da je u samom centru grada otvorila svoju bajkovitu radionicu u kojoj vreme kao da je stalo.
„Prvi susret sa šabi šikom imala sam početkom devedesetih kad sam kao učenica srednje škole otišla u Englesku. Tamo sam posetila radnju čuvene Ejmi
Sloun i ostala očarana svim tim predivno uređenim komadima. Zaljubila sam se u taj pravac”, priča Marija.
Iako ju je životni put odveo na drugu stranu, pa je kao jedina devojka upisala izuzetno težak smer na Mašinskom fakultetu u Beogradu, svojoj prvoj ljubavi, dizajnu šabi šik, vratila se pre nekoliko godina.
„Moja radionica je moj hram, mesto na kojem odmaram svoju dušu i sva ta pozitivna energija kojom pristupam poslu vidi se na mojim radovima. Sve se radi ručno, pažljivo, kako bi se dobio izgled tog pohabanog šika. Moj alat su šmirgla i četkica kojom farbam, a boje sama sastavljam. Starom predmetu daje se novi život punim srcem i tako dobijate ne samo komad nameštaja nego umetničko delo u svom domu”, objašnjava ova neobična umetnica.
U svom radu primenjuje preko četiri hiljade tehnika, a da bi „od babe napravila devojku“kad je reč o nameštaju, Mariji je potrebno deset dana da uništeni komad zablista punim sjajem.
„Šabi šik radi se u beloj i pastelnim bojama, ali ja sam želela da eksperimentišem s drugim, jačim bojama, tako da je moj prvi kredenac bio zelene boje, baš onakve kakve smo mogli da ih vidimo u kućama naših baka“, otkriva Marija.
Radionica je moj hram, tu odmaram dušu i sva ta pozitivna energija kojom pristupam poslu i te kako se vidi na mojim radovima
MARIJA LUKIĆ