Tužilaštvo reagovalo na Suljinu izjavu o „otrovanim maskama“
Nadležno tužilaštvo proceniće da li je lider SDA Sandžaka Sulejman Ugljanin izjavom da je zbog nošenja maski porastao broj smrtnih slučajeva, uz sumnju da je u neke od njih „stavljeno malo virusa ili malo bojnog otrova“, počinio krivično delo širenja lažnih vesti u cilju širenja panike, kaže Nenad Stefanović, predsednik Udruženja sudija i tužilaca Srbije.
Stefanović, koji je zamenik Višeg javnog tužioca u Beogradu, ukazuje na to da osnovni oblik krivičnog dela izazivanje nereda i panike čini onaj ko iznošenjem ili pronošenjem lažnih vesti ili tvrdnji izazove paniku ili
Stefanu Subotiću (22) iz Belegiša, koji je pre dve godine pobedio limfoblasnu leukemiju, ova zloćudna bolest se nedavno vratila.
Nažalost, otkada je saznao da je ponovo bolestan, zračenja na institutu u Sremskoj Kamenici postala su njegova dnevna rutina, a jedini spas mu je ponovna terapija u nemačkom Flensburgu.
- Terapija košta oko 40.000 evra, koje moja poro- dica i ja nemamo. Prošli put kada su mi rekli da su šanse teže narušavanje javnog reda ili mira, ili osujeti ili značajnije ometa sprovođenje odluka i mera države.
U konkretnom slučaju, prema Stefanovićevim rečima, postoji tvrdnja i moglo bi da se radi o neodobravanju epidemiološke mere.
Podsećamo, Sulejman Ugljanin je na konferenciji za medije izjavio da se broj smrtnih slučajeva povećao kada su počele da se koriste maske.
- A zašto? Možda je neko u te maske, na svaku stotu, stavio malo virusa ili nekog bojnog otrova i napravio nam problem ovde - kazao je Ugljanin u nedelju. da preživim 20 odsto, ova terapija je učinila čudo i spasla mi je život - kaže Subotić.
Svaki dan, četiri nedelje, strepela sam da ću ostati bez čula ukusa i mirisa, da ću dobiti temperaturu i upalu pluća. Brat i otac su bili zaraženi. Cela porodica je morala u izolaciju, a komšije, kada su čule da imamo u kući dvoje pozitivnih, bežale su od nas ko đavo od krsta.
Ukratko, onaj ko nije osetio na svojoj koži šta znači živeti sa zaraženima koronavirusom, a biti negativan, ne može ni da pretpostavi u kakvoj agoniji može biti čovek.
Iako sam još od izbijanja epidemije koronavirusa u Vuhanu pisala o ovoj smrtonosnoj infekciji, intervjuisala na desetine zaraženih i članove njihovih porodica, te razgovarala sa vodećim epidemiolozima u Srbiji, bukvalno sam se skamenila kad mi je, prilikom kupovine u marketu, kao grom iz vedra neba stigla poruka od brata: „Tata je pozitivan na koronu!“Gledala sam u poruku, a činilo mi se da sam upala u košmar. Bila sam sigurna da zaraza u moj dom neće doći nikada. I da je sve to negde daleko od mene. Bože, kako me je život demantovao!
Dogovorili smo se, još dok sam bila u prodavnici, da tata odmah pređe u moju sobu i koristi samo mali toalet, a koliko smo se brzo mi dogovorili i organizovali, toliko brzo su i komšije saznale da je tata inficiran. Ni ne sluti čovek kako se loše vesti brzo šire.
Komšija, koji se u tom trenutku našao sa mnom u hodniku, nije želeo da uđe sa mnom u lift, iako živi na višim spratovima. Rekao mi je samo da pozdravim oca i brzim korakom krenuo uz stepenice.
Shvatila sam da mi se život