Svojim primerom HRABRIM DRUGE
Živim kao da me neko uvek gleda. I verujem da nas Bog gleda. Zato uvek dajem sve od sebe. Ako nekome mogu da pomognem, pomoći ću. Lekar sam da bih lečila ljude, ne da bih sedela kod kuće
DR LJILJANA ANTIĆ, direktorka Zdravstvenog centra Vranje
Dok boluješ od kovida-19, ne možeš da se praviš da je sve u redu, pojačane su ti emocije, teško ti je, plašiš se, ne znaš šta te čeka, a znaš da su mnogi pali. Pored fizičke bolesti, nije lako ni sa dušom i umom, jer se oni bore koliko i telo. Tako priču o svojoj borbi sa koronavirusom za „Alo!“započinje dr Ljiljana Antić, direktorka Zdravstvenog centra Vranje.
Ona se, nakon meseci borbe za živote drugih, našla sa druge strane, postala je pacijent i na svojoj koži osetila koliko je virus opak. Za „Alo!“kaže da je korona i emotivni virus.
- Kada sam bolovala, emocije su se pojačale, a misli su mi bile na sto strana. Razmišljala sam o svemu što smo kolege i ja prošli tokom prethodnih meseci, koliko smo se borili, koliko smo apelovali, a onda je i nas stigla bolest. Neminovno se zapitate zašto i kako - priča dr Ljiljana.
Kako kaže, ni u jednom trenutku nije strahovala za sebe.
- Verovala sam da ću se ja lako izboriti sa tim, da sam jaka i da neću ni osetiti. Klinička slika nije bila teška i lečila sam se kod kuće, ali ni to nije lako. Telo vam se lomi, malaksali ste, imate nesvesticu, posebno uveče. Plašila sam se šta bi bilo ako padnem, a sama sam, to je jedini strah koji sam osećala - priča ona.
Otkako je saznala da ima začetak upale pluća, primenila je sve od potrebne terapije i sa tegobama se borila stoički.
- Poslednje što sam želela je da ionako preopterećene zdravstvene radnike opterećujem i ja - kaže naša sagovornica.
Najteže joj je padala odvojenost od porodice, kao i to što nije bila sa svojim kolegama kada im je bila potrebna.
- Tačno 14 dana sam bila van posla, a činilo mi se da su prošli meseci. Ipak, sve vreme sam bila na vezi sa