APOKALIPSA!
Na 400-500 metara od poslednjeg uporišta odbrane u Azovstalju zvižde snajperski hici i odzvanjaju detonacije
Grobnu tišinu u ovih dana planetarno poznatom ukrajinskom gradu Marijupolju periodično prekidaju zvuci detonacija iz pravca čeličane „Azovstalj“, gde su pod zemljom ukopane poslednje snage otpora. Čitavog dana koji je reporter Alo! - jedini izveštač srpskih medija u prelomnom trenutku rata u Ukrajini - proveo u ovom lučkom gradu na Azovskom moru uzdizali su se gusti oblaci dima, što je posledica dejstava ruske artiljerije i strateških bombardera „tu-22“.
Prilaz železari bio nam je omogućen na 400-500 metara od objekata. Dotle je bezbedno, mada ne sasvim jer često kroz vazduh zvižde snajperski hici. Procenjuje se da je u katakombama, podzemnim bunkerima i hodnicima čeličane trenutno između 1.500 i 4.000 boraca, od čega glavninu čine pripadnici neonacističkog bataljona „Azov“. Spekuliše se i da su među njima i drugi pripadnici razbijenih brigada ukrajinske armije, kao i nekoliko stotina stranih plaćenika.
Industrijski lučki grad na Azovskom moru, u kome je do rata živelo oko 440.000 stanovnika, poslednjih mesec dana bio je poprište jedne od najvećih bitaka vođenih na tlu Evrope od Drugog svetskog rata. I to je vidljivo na svakom koraku. Procenjuje se da je između 60 i 80 odsto stambenog fonda Marijupolja uništeno.
Najvažnije tačke odbrane u gradu bile su metalurški kombinat „Iljič“, zauzet pre nekoliko dana, i čeličanu „Azovstalj“, gde njihove jedinice i dalje pružaju otpor.
Meštani s kojima je vaš reporter razgovarao tvrde da je ukrajinska armija, kada je potisnuta iz gradskog jezgra, iz kruga kombinata „Iljič“artiljerijom tukla po stambenim naseljima i da su tada nastala neka od značajnih razaranja grada. Desetine jedinica uništene tehnike ukrajinske armije u fabričkom krugu najbolji su pokazatelj u kakvo je utvrđenje bila pretvorena ova strateški važna fabrika koja je do rata više od 80 odsto proizvodnje izvozila u 69 država sveta.
Gotovo da nema gradske četvrti u kojoj nisu vođene borbe i koja nije pretrpela apokaliptična razaranja. Po gradu su na sve strane uništena civilna vozila, desetine tenkova i oklopnih transportera, i ukrajinskih i ruskih. Vode i struje uglavnom nema. U parkovima i na zelenim površinama vidljivi su grobovi, gde su žitelji bili prinuđeni da sahranjuju svoje najmilije. U dvorištima stambenih blokova ljudi se okupljaju oko logorskih vatri na kojima se greju i pripremaju hranu.