PROLAZIMO GRUPU U NEMAČKOJ
Utakmice u kvalifikacijama nikad nisu merilo. Grupa je sve osim laka, ali naravno da imamo šta da tražimo na šampionatu
Posle više od dve decenije i prvi put od osamostaljenja 2006. fudbalska reprezentacija Srbije igraće na Evropskom prvenstvu. Domaćin je Nemačka, zemlja u kojoj je neizbrisiv trag kao igrač i trener ostavio Dragoslav Stepanović.
Popularni Stepi kaže u razgovoru za Alo! da žali što „orlovi“u grupnoj fazi neće igrati u njegovom Frankfurtu i odmah na startu naglašava da je dobro što na EP, za razliku od prošlog Mundijala, idemo bez euforije.
- To me raduje! Zbog toga i gajim umereni optimizam, jer naša grupa je sve osim laka. Zna se kako smo prošli u Dohi gde nam ni 3:1 protiv Kameruna nije bilo dovoljno da pobedimo. Puno toga mogli smo da naučimo na tom takmičenju, isti nam je selektor i gro ekipe, tako da verujem da su izvukli određene pouke. Verujem da Piksijevi „orlovi“mogu visoko da polete, u najmanju ruku da prođu grupu.
U kvalifikacijama nismo blistali?
- One nikad nisu merilo. Setite se da je Brazil golom u poslednjem minutu otišao na SP 1994. i onda su iz te euforije osvojili titulu. Bezbroj je primera. Čini mi se da kroz kvalifikacije nismo imali igru, a nadam se da će me u Nemačkoj demantovati. Na velikom takmičenju može da proradi inspiracija i poznati srpski inat i da sve legne na mesto.
I dalje smo čudna selekcija?
- Ma... Sećam se da smo u moje vreme odigrali 1:1 na „Vembliju“
protiv Engleza, ali i 0:0 u Podgorici protiv Luksemburga! Nemamo sredinu. Antić u Južnoj Africi pobedi Nemačku, a izgubi od Australije. Treba da vršimo analizu utakmica protiv istih ili malo slabijih selekcija da bismo brže napredovali. Odavno nismo napravili neko čudo na velikom turniru, pa je i to balast.
Kod nas postoje neka nepisana pravila?
- Redovno se dešava da imamo dobar tim, a loše rukovodstvo, ili obrnuto. Prosto neverovat
VLAHOVIĆ JE PAKLEN IGRAČ, ODAVNO NISAM VIDEO TAKO STARTNOG ŠPICA
no. Drugi problem je što tim ne čini 11 najboljih igrača, bez obzira što su svi internacionalci, već 11 najbolje uklopljenih momaka koji dišu kao jedan.
Šta su najveće mane?
- Odbrana, to svi znaju, ali i podatak da u veznom redu nemamo igrače sposobne da pravovremeno uposle Mitrovića i Vlahovića, koji je paklen igrač. Odavno nisam video tako startnog špica. I hladnokrvnog.
Šta je za vas najveća nepoznanica?
- Krilni igrači ne ulivaju poverenje. Čudi me da se Kostić više ne forsira po levoj strani. Ima snage za tri utakmice, a sposoban je da iz centaršuta pogodi u glavu našeg igrača iako je u kaznenom prostoru u tom momentu 15 fudbalera! U Ajntrajhtu je blistao, a čini mi se da i u Juventusu nema dovoljnu minutažu. Možda nije trebalo da ide u
Seriju A.
Englezi, Slovenci, pa Danci, to nam je raspored?
- Zajedničke karakteristike su im da su uporni, borbeni, disciplinovani i jaki u duel igri.
Onda nemamo šta da tražimo?
- Naravno da imamo! Tehnika bi trebalo da nadvlada, a tu smo u prednosti. Samo da je pretočimo u delo na terenu.
Igrali ste u Engleskoj, poznajete ih u dušu?
- Prva utakmica na velikom takmičenju uvek je teška. Niko ne želi previše da rizikuje. Mada, mnogo toga se promenilo u njihovom poimanju fudbala. Više nema „trči i pucaj“. Ipak, i pored očiglednog napretka igraju pod ogromnim pritiskom jer osim 1966. ništa nisu osvojili.
Njihovi aduti?
- Ofanzivni deo s Kejnom, na sredini mnogo rade, imaju solidne bekove, ali naša šansa moraju i nadam se da će biti štoperi, koji su na klimavim nogama.
Slovenci i Danci?
- Podatak da smo sa Slovencima igrali osam mečeva, pod raznim imenima, i samo jedan pobedili, govori sve. Moramo najozbiljnije da ih shvatimo. Dance još više, jer nas redovno pobeđuju i očigledno nam ne leže, a za prolaz su potrebne dve pobede. Dakle... pamet u glavu - zaključuje uvek šarmantni Stepi.