U srcu žene: Svetlana Horvat
Zahvaljujući njenom radu naši modni dizajneri danas rame uz rame sa svetskim kreatorima svoje modele prikazuju na pistama u Njujorku, Parizu i Milanu
Borim se da moda ne postane estrada
U jesen sada već davne 2006. godine posetioci čuvenog „Salona de Luvr“u Parizu stajali su kao opčinjeni pred kolekcijom „Istina“Svetlane Horvat. Divili su se modelima od kože koje su vredne bake po srpskim selima mesecima heklale, a koji su potom oplemenjeni „Svarovski“kristalima. Francuski kreatori utrkivali su se tada da čestitaju Svetlani i da dodirnu njenu umetnost, ne verujući da je sve to ručno heklana koža.
– Kolekcija je bila bazirana na srpskom nacionalnom kostimu, a tehnika kojom sam se služila bila je nešto drugačije, novo i za svetske modne krugove – seća se Svetlana kako je Parizu pokazala tradiciju, istoriju i lepotu našeg naroda. Utom su joj francuski modni kritičari dodelili nagradu za promociju Srbije i skretanje pažnje na modu Balkana.
Strast prema poslu, koji joj već dve decenije boji ži- vot, Svetlani je, čini se, zapisana u genima. Otac Veljko Vranješević poreklom je iz Bosne, odakle je kao dete u zbegu došao u Srbiju.
Moda u genima
Majka Dušanka, rodom iz doline Zete u Crnoj Gori, ostavila je mnogo traga u modnoj i tekstilnoj industriji Srbije. Ti koreni su, kako kaže, uvek bili njena osnova, samo ih je prilagođavala aktuelnim trendovima, godišnjim dobima, suzama, osmesima, ljudima koji su ulazili u njen život, napuštali ga... Tako je njena prva velika kolekcija, „Nana“, bila nadahnuta crnogorskom nacionalnom nošnjom. Jer uvek je gledala da njen rad bude autentičan. I dok je radila kao dizajner, i danas kad je iza kulisa, kao predsednica Nacionalne komore za modu Srbije i festivala „Serbia Fashion Week“i članica Evropskog odbora mode.
– Od samog početka moj cilj je bio da kao kreator promovišem svoju kulturu u inostranstvu. Prvu kolekciju sam uradila daleke 1992. za sajam mode u Beogradu, a godinu dana kasnije dobila sam svoju prvu „Zlatnu košutu“i prsten „Zlatna košuta“za najbolju kolekciju sajma mode – seća se Svetlana, koja je tokom studija na Akademiji umetnosti bila i stipendista italijanske vlade na ekspertskom istraživanju menadžmenta u modi u Italiji.
Uporedo s nebrojenim nagradama i revijama rasla je i želja da se oproba s druge strane.
– Rešila sam da se povučem iz dizajna jer sam želela da energijom, znanjem i prijateljstvima koja sam izgradila širom sveta doprinesem imidžu i karijeri naših dizajnera koji to zaslužuju – pamti kako je pre pet godina nastao njen „Serbia Fashion Week“, najveći internacionalni festival mode i dizajna u jugoistočnoj Evropi i jedina licencirana „Nedelja mode“u Srbiji. Tako danas srpski dizajneri rame uz rame s velikim svetskim krea- torima i brendovima izlažu svoje kreacije na nedeljama mode u Njujorku, Parizu, Milanu, Sankt Peterburgu, Atini...
Glamur i reflektori
A taj hipnotišući bleštavi svet magičnih tkanina, prelepih devojaka i poznatih ličnosti koje se bore za mesto tik do piste nije uvek bajkovit kako se čini, kaže Svetlana.
– Glamur i reflektori su samo način da jedna modna kompanija prezentuje ono što nudi tržištu za aktuelnu ili sledeću sezonu. U modi se godišnje na globalnom nivou vrti između 40 i 100 milijardi evra i to je svrstava među najprofitabilnije industrijske grane u svetu. Dakle,
moda je biznis pre svega – otkriva i dodaje da je jedini izuzetak „haute couture“, pariska visoka moda, sa akcentom na modi kao umetnosti.
U svem tom šarenilu izdvojili su se i oni koji su pomogli da se srpskim dizajnerima širom otvore vrata u svet, kao i da kreatori iz brojnih zemalja predstave svoj rad našoj publici u Novom Sadu, gde se „Serbia Fashion Week“održava svakog aprila i novembra. Među njima su Donald Potar, koji je 30 godina bio generalni direktor modne kuće „Žan Pol Gotje“, Emerik Fransoa, potpredsednik „Serbia Fashion Weeka“i umetnički direktor sajmova mode u Parizu i Berlinu, kao i čuvena Ana Fendi. Proteklog novembra počasna gošća bila je slavna Patricija Guči.
Pre toga, tvrdi Svetlana, nijedna od modnih manifestacija u Srbiji nije doživljavala modu kao kulturu i umetnost.
– Često sam razmišljala koliko je ovakav odnos nepravedan i degradirajući za ljude koji su studirali akademije za umetnost i dizajn, a tretiraju se kao estrada u našoj zemlji – priča.
Zato se ona celim bićem bori da naša moda ne bude estrada.
A kada se svetla pogase i kad se još jedan „Serbia Fashion Week“završi, Svetlana samo poželi da ćuti i bude sama, bez telefona, interneta i ljudi... Pomisli tada i šta joj sve to treba, pomisli na sve one radosti s porodicom za koje ne nađe dovoljno vremena. Međutim, kad pogleda rezultate, umor odmah prođe i onda dobije još veću snagu i želju da ostvari nove, još veće ciljeve.
– Najvažnije mi je što imam podršku porodice i što su moja ćerka i sin deo ovog velikog projekta. Biti mama i baka najveća je sreća na svetu. To nije obaveza, to je ljubav, a u ljubavi ništa nije teško – priča.
Mada ceni rad brojnih inostranih dizajnera i brendova, uvek nosi modele srpskih kreatora