Legende: Julija i Mihailo Obrenović Istorija jedne kobne ljubavi
Srpski knez Mihailo Obrenović upoznao je u izbeglištvu u Beču Juliju, ćerku mađarskog grofa. Njihova ljubav, koja je nadvladala i protivljenje velikog kneza Miloša, ipak je doživela krah
Godine bez dece u braku kneza Mihaila i kneginje Julije pojačale su zlovolju kneza Miloša i čitavog naroda
Rođena u Beču, ćerka mađarskog grofa Ferenca Hunjadi de Ketelja Julija (1831–1919) u rodnom gradu upoznaje izgnanog bivšeg srpskog kneza Mihaila Obrenovića (1823–1868). Iako katolkinja, „stranskog“porekla, i uprkos protivljenju kneza Miloša, u ruskoj kapeli u Beču 1853. godine postaje „kneginja serbska“.
Nežan, posle majčine smrti melanholičan, očeve ljubavi uvek željan, Mihailo je u ženskom društvu bio nesiguran, a već njegova prva ljubav, prema rođaki Jekatarini, ćerki njegovog strica Jevrema, bila je osuđena na propast. Avantura s Marijom Berghaus, iz koje je dobio i sina, neslavno je završena. Srpski knez nije pronalazio pravu ženu, a onda je upoznao crnooku Juliju Hunjadi. Sestra ceremonijal-majstora na bečkom dvoru Julija, zahvaljujući plemićkom poreklu, ali ne i bogatstvu, bila je rado viđen gost na dvoru, careva miljenica za ples.
Bajkovito započet brak pamti imanje Ivanka u Mađarskoj. Tu je prvi put kneginja obukla srpsku nošnju od bele svile i kadife, srmenim i zlatnim koncem vezenu i rubinom ukrašenu, rođendanski poklon njenog kneza. Nakon Svetoandrejske skupštine i povratka Obrenovića na tron Srbije 1858. godine, Julija menja svoj dom.
Srpski je učila sa Daničićem
Zemlja u koju je došla zaljubljena, iako pola godine nakon supruga, bila joj je drugačija. Srpski jezik učila je zahvaljujući Đuri Daničiću lično, ali i kroz razgovor sa svekrom, knezom Milošem, koji nije znao strane jezike.
„Nije ta frajla ni tako lepa, vele, ali je vaspitana i izobražena devojka“, beleži Ilija Garašanin.
Svekrova smrt 1860. godine kneginju zatiče u banji, a beleška Anastasa Jovanovića, prvog srpskog litografa i jednog od prvih fotografa, prijatelja Obrenovića i dvoroupravitelja kneza Mihaila, govori o bračnoj nevolji koja je uveliko počela: „Jednako se pitam zašto na glas o teškom stanju gospodarevom na put nije ranije krenula. Već bi odavno mogla biti u Beogradu. I uz Mihaila, gde joj je mesto stajati.“
Napravila je prvu savremenu bolnicu
Ipak, dolaskom kneza Mihaila na presto, Julija obilazi Evropu, radeći sve za interese Srbije. S knezom učestvuje u javnom životu, priređuje humanitarne večeri. Godine 1861. godine u beogradskoj Sabornoj crkvi za nju je napravljen tron s ikonom Bogorodice, uz dotadašnji patrijarhov i knežev. Kako su knez i kneginja želeli da Srbiju uvedu u red razvijenih evropskih zemalja, pokrenuli su izgradnju Prve varoške bolnice. Knez je s Ilijom Kolarcem 1861. godine kupio plac, a kneginja je doprinela osnivanjem Odbora beogradskih žena i dobrotvornom aukcijom 1865. godine u hotelu „Srpska kruna“.
Bolnica sa najsavremenijim sistemima ventilacije i grejanja, otvorena je 1. maja 1868. godine. Na svečanosti povodom otvaranja zdanja u nekadašnjoj Bolničkoj ulici, danas u Ulici Džordža Vašingtona, gde je sedište Srpskog lekarskog društva, pored kneza nije bila kneginja. Kako je zgrada rasla, njihova ljubav se rasipala.
U potaji je viđala bečkog kneza
Dnevnik kneza Mihaila Obrenovića, beleške Anastasa Jovanovića i pisma Julijina upućena majci govore o bračnim mukama kneza i kneginje. Anastas Jova- nović otkrio je kneginjinu prepisku sa grofom Karlom Arenbergom, a u Julijinim redovima upućenim majci Srbija od lepe zemlje postaje „nesnosa“. Otkriven je i planirani sastanak kneginje sa grofom u Beču, u kući u kojoj su se sedam godina ranije upoznali.
„Tajac je prekrio dvor. Mihailo je satima ostao u kabinetu. Nikog nije zvao. Kneginja u svojim odajama, u malom dvorcu, za put se sprema“, beleži Anastas Jovanović.
Knez Mihailo je patio kad je otišla
Do razvoda nije došlo. Kneginja se vratila u Beograd, za manje od godinu dana ponovo otišla, pa se vratila 1864. godine. Majci se u pismima žali da je knez više ne želi iako je voli. Podgrevaju se priče da je knez od početka prevaren, da mu je iz političkih razloga data ljubavnica cara Franje Josifa. Rastavili su se „od postelje i stola“pismenim sporazumom 18. novembra 1865, kojim je kneginja dobila palatu u Beču i godišnju rentu. Više nije nosila titulu „kneginja srpska“.
Knez Mihailo ubijen je 11. juna 1868. godine tokom šetnje na Košutnjaku. Na njegovom sarkofagu u Sabornoj crkvi nalazi se bronzana skulptura arhanđela Mihaila, napravljena po porudžbini kneginje Julije. To je jedinstvena samostalna figura u punom rastu u jednom srpskom pravoslavnom hramu. Julija se jedanaest godina kasnije udala za grofa Karla Arenberga, ali ubrzo je ostala udovica po drugi put. Umrla je u Beču 1919. godine, bez poroda.
Nad ljubavi koja je obeležila jednu epohu i ostavila kobne posledice na duši kneževoj, kao da i danas lebde njegovi tanani stihovi: „Što se bore misli moje“, „Bež’te sada vi oboje, nek mi srce govori“.