Pored vaše ljubavi meni nema sunca
Svoju Ljilju Brik voleo je toliko da je pristao na nesvakidašnju zajednicu s njenim mužem, jer nije znala za koga da se odluči
Večno neshvaćeni Rus za ljubav je dao svoj život, ne mogavši da nađe drugi izlaz, a sebe je najbolje opisao stihovima: „Dobro, ako hoćete, biću kao besan, ako hoćete, biću izvanredno nežan, ne muškarac, već oblak u pantalonama.“Bio je buntovnik, šamar za izveštačene društvene norme, čovek spreman na viku i proteste, kao i čovek čija je duša bila satkana od čiste ljubavi. Sa poemom „Oblak u pantalonama“sve je počelo, a sve se završilo jednom kraćom i daleko tragičnijom.
Za života jedan od najznačajnijih ruskih pesnika imao je bezbroj afera, ali samo jedna žena zanavek je obeležila njegov život i stvaralaštvo. Romansa Majakovskog s Ljiljom Brik, „sovjetskom sire- nom“, do danas je ostala jedna od najintrigantnijih i najkontroverznijih u istoriji.
Vladimir i Ljilja upoznali su se tople julske noći 1915. godi-
ne u Moskvi na jednoj od brojnih večera na kojima je sa suprugom, uglednim književnim kritičarem Osipom Brikom, okupljala umetnički milje tog doba.
„Oblak u pantalonama“posvetio njoj
Ipak, to veče bilo je sasvim drugačije. Visok i zgodan, nalik običnom radniku, u sobu punu dima ušetao je Majakovski, „razjareni bik“ ruske književnosti. Dubokim glasom izložio je svoju futurističku poemu „Oblak u pantalonama“, neprestano gledajuću u Ljilju, koju je potom bez stida upitao: „Mogu li ovo da posvetim vama?“
Ljilja je i ranije čula za ovog čoveka koji je zbog političkog aktivizma tri puta bio u zatvoru još kao tinejdžer, koji se preselio u Moskvu kako bi studirao umetnost, koji je recitovao revolucionarne stihove u kontroverznim uličnim performansima. Njegove reči su je opčinile i istog dana Majakovski je poverio svom prijatelju da je najzad sreo ženu svoje mašte.
Kako se ispostavilo, te večeri stvaralaštvo Majakovskog nije očaralo samo Ljilju već i njenog supruga. Osip je bio značajan književni kritičar i izdavač tog doba, te je na licu mesta platio mladom pesniku da objavi poemu „Oblak u pantalonama“, koja ga je vinula u visine.
Od tada do sudnjeg dana svako slovo koje je ispisao bilo je posvećeno Bri-
Romansa pesnika i udate žene bila je burna od prvog do poslednjeg dana
„Mama, sestre i drugovi, oprostite, ovo nije način, drugima ga ne preporučujem, ali ja nisam imao izlaza. Ljiljo, voli me“, oprostio se Majakovski
kovoj. Istovremeno je i njen suprug postao Vladimirov prijatelj i urednik. U godinama koje će doći Osip, Ljilja i Majakovski činili su neraskidivi trojac koji je živeo nesvakidašnje, ali i svojim radom i delom inspirisao književne i umetničke pokrete Sovjetskog Saveza.
Bračni trougao za koji su svi znali
Pomalo ekscentrična, ali šarmantna Ruskinja rođena je u Moskvi u porodici jevrejskog advokata i profesorke muzike. Svirala je klavir, govorila francuski i nemački, studirala arhitekturu na Moskovskom univerzitetu, učila balet i glumu i pisala je poeziju.
Njena lepota bila je nekonvencionalna, baš kao i društvo u kom se kretala, bila je muza.
Afera između Ljilje i Majakovskog bila je javna, štaviše, ovaj trojac živeo je zajedno i funkcionisao kao porodica, a pesnik je imao svoju sobu u domu Brikovih. Ipak, Ljiljina ljubav prema Majakovskom ponekad je prevazilazila sve, pa se par doslovce nije razdvajao.
Sve je dobro funkcionisalo ispočetka, ali s vremenom postajalo je mučno. Krajem 1922. vatrena Brikova upustila se u druge avanture i postala okrutna prema pesniku. „Volođa je takav jadničak, čak mi priređuje scene“, ironično je pričala tada.
I on je neretko uživao sa drugim ženama, ali nijedna nije mogla trajno da istisne beskrupuloznu i veličanstvenu Ljilju.
Ona ga je nekada do bola volela, nekada silno mrzela, ali nikada nije mogla da se odrekne osećanja moći koje je imala nad Majakovskim.
Ovaj odnos je s vremenom trulio, pa je 14. aprila 1930. Majakovski u svojoj kancelariji pucao sebi u glavu. Čovek koji je voleo život i prezirao samoubistvo, javno i oštro osudivši Jese- njina zbog toga, na koncu svega presudio je na isti način sebi, ostavivši oproštajno pisamce prosto naslovljeno „Svima“.
Tragičan kraj velikog pesnika
„Ponekad kažu – slučaj je papreno jasan. O obalu življenja – razbi se ljubavna lađa. Sa životom sveo sam račune, ne treba spisak glasan uzajamnih bolova, uvreda i svađa. Ostajte srećni! Za moju smrt ne krivite nikog, i molim vas, ne spletkarite! Pokojnik je to najviše mrzeo. Mama, sestre i drugovi, oprostite, ovo nije način, drugima ga ne preporučujem, ali ja nisam imao izlaza. Ljiljo, voli me.“
Ljilja je odgovorila kako je najbolje umela – mesecima je sakupljala materijal za sabrana dela. I mada je govorila da se ubio jer je bio nenormalan, iste godi- ne preudala se za vojnog komandanta Vitalija Primakova, moguće zbog kontakta sa Staljinom, kako bi Majakovskom obezbedila državno priznanje. Sabrani radovi Majakovskog objavljeni su 1935. godine.
Ljilja se potom posvetila vajanju ogromne biste Majakovskog. Godine 1970. u svom dnevniku napisala je: „Sanjala sam – svađam se s Volođom zbog toga što se ubio, a on mi je s takvom nežnošću stavio pištolj u ruke rekavši: ’Svejedno je, i ti ćeš to isto sama uraditi’.“Osam godina kasnije, nakon kobnog pada zbog koga je ostala prikovana za krevet, muza ruske avangarde zaista je sebi oduzela život. Na njenom nadgrobnom kamenu stoje samo inicijali Л. Ю. Б., baš kao i na prstenu koji joj davno pre smrti darovao Majakovski.