Zdrava ishrana Hleb naš nasušni nekad treba izbegavati
Na gotovo svakom hlebu stoje oznake E 282, E 466, E 200, što su slova i brojevi koji znače da možete dobiti mučninu, dijareju ili nesanicu, upozorava Miroslav Otašević, inženjer prehrambene tehnologije
Unapređenjem prehrambene industrije razvila se široka paleta proizvoda na bazi žita, ali veliko pitanje je u kojoj meri su ti procesirani proizvodi usaglašeni sa ljudskim potrebama. Pre svega, treba znati da se hleb može praviti od velikog broja žitarica. Da bi on bio deklarisan kao pšenični, potrebno je da 90 odsto brašna bude od pšenice, a da bi bio raženi, minimum 70 odsto od raženog brašna. Za kukuruzni treba minimum 60 odsto kukuruznog brašna, dok heljdin hleb mora sadržati bar 30 procenata heljdinog brašna.
– Iz navedenog se može zaključiti da heljdin hleb sa 30 odsto heljdinog brašna u svom sastavu može sadržati najmanje upravo tog brašna iako se takav hleb naziva heljdinim. Takođe, da bi pšenični hleb bio integralan, potrebno je da 80 odsto upotrebljenog brašna bude integralno (brašno od celog zrna) – upozorava Miroslav Otašević, inženjer prehrambene tehnologije i jedan od idejnih tvoraca projekta „Šta jedem?“.
Prema njegovim rečima, hleb koji se najčešće nalazi u potrošačkim korpama jeste onaj produženog roka trajanja koji u svom sastavu može imati mnogo aditiva. Navešćemo samo neke koji izazivaju određene reakcije organizma:
l E 282: uznemirenost, nesanica, razdražljivost; lE 466: crevni problemi poput nadimanja, zatvora; lE 200: dijareja; lDifosfati i kiseli karbonati, koji su u funkciji stabilizatora proizvoda, takođe mogu negativno uticati na organizam.
Ovo su neke od najproblematičnijih E oznaka, a koje proizvođači smelo stavljaju. Druge ne moramo da pominjemo jer nisu toliko upadljive i opasne – kaže Otašević, koga smo pitali kako da izaberemo pravi hleb u takvoj situaciji.
Ako zanemarimo prisutnost vlakana i soli, „pravi hleb“je onaj koji, pre svega, zadovoljava čovekovu potrebu za proteinima (obratite pažnju na vrednost % RDI za proteine u nutritivnoj tabeli), pa tek onda za ugljenim hidratima. Takav hleb mora biti integralan. Najbitnije je da je brašno od zdravog, celog zrna. Takođe, nemojte nikada zaboraviti da je sveže, „živo“zrno žitarica uvek zdravije od samlevenog i pečenog – kaže inženjer, zaključujući na kraju i da je najsigurnije da sami pravimo hleb sa dobrim integralnim brašnom, celim zrnom žitarica i semenkama.