U srcu žene: Ruža Subotić Za moju tugu rad je jedina terapija
Iako je napunila osamdeset jednu, ova žena čelične volje i autoritativnog stava ne pomišlja na povlačenje: tugu posle tragične smrti sina jedinca leči radom, suvereno upravlja malom zdravstvenom imperijom i radi kô nikada pre
Za samo tri meseca izgubila je sve. Prvo joj je galopirajuća bolest uzela voljenog muža Radomira, uglednog TV novinara i književnika, a potom je njen jedini sin Mitar – Suba, muzičar svetskog renomea, stradao u požaru u dalekom Brazilu. Ruža Subotić (81), legendarna urednica „Eliksira“, svojevremeno najpopularnijeg medicinskog časopisa na ovim prostorima, bila je skrhana bolom i vrlo blizu odluke da odustane od života, ali susret s teško obolelom mladom ženom bio je presudan za misiju kojoj je posvećena celim svojim bićem. Ova žena čelične vo- lje i autoritativnog stava ne pomišlja na povlačenje: svoju tugu leči radom i suvereno upravlja malom zdravstvenom imperijom.
Pravila lepog ponašanja nalažu da se sa ženom nikada ne razgovara o godinama, ali gospođa Subotić ne krije da je zašla u devetu deceniju, mada deluje znatno mlađe. Na posao uvek dolazi besprekorno doterana, našminkana i sa svežom fri- zurom, no njena otmenost i krhkost ne bi trebalo da zavaraju: ona čvrsto drži u rukama sve konce i vodi posao sa začuđujućom energijom i elanom.
– Ostaću ovde dok god me služe zdravlje i pamet, dok god me budu podržavali ruski partneri. Ova klinika je radna terapija moje tuge – kaže gospođa Ruža, inače profesorka srpskog jezika i književnosti, koja se stica- jem okolnosti našla u medicini, struci koja ju je, kako objašnjava, oduvek interesovala.
Kada je početkom sedamdesetih, u okviru izdavačke kuće „Dnevnik“, pokrenula časopis „Eliksir“, ni na kraj pameti joj nije bilo da će jedna od oblasti te čarobne nauke – oftalmologija – dve decenije kasnije postati njena glavna preokupacija, a potom i utočište u kojem je nakon velikih tragedija pronašla životni smisao.
Subotići su poznata novosadska porodica, ali ne po bogatstvu i imanju, već po obrazovanju, talentu i veli-
Dogovorili smo se da dođe 23. novembra, da zajedno putujemo u Rusiju. Užasne li slučajnosti, upravo tog dana stigla mi je urna s pepelom mog jedinog deteta