Jedna od nas
Tijana Dapčević STIĆI ĆU SVE, PA I „OSKARA“DA DOBIJEM
Balansira između privatnog života i tri posla u dva grada, ali sve se može kad je žena srećna, kaže naša poznata pevačica. Doduše, ne bi se bunila kad bi stekla jednog „Oskara“i kućicu kraj Sombora, da
se konačno skrasi
Balansira između privatnog života i tri posla, ali sve se može kad je žena srećna, kaže naša poznata pevačica. Doduše, ne bi se bunila kad bi stekla jednog „Oskara“i kućicu kraj Sombora, da se konačno skrasi
Sa singlom „Kilometri“, kojim je obradovala publiku posle dužeg vremena, Tijana Dapčević (42) odnedavno boji nove stranice domaće pop scene.
– Kilometri o kojima pevam odnose se na uspomene. Nisam previše nostalgična, treba živeti u trenutku, ali postoje stvari koje mi probude sećanja, recimo mirisi hrane najbrže pređu kilometre do prošlih dana – u dahu nam priča Tijana.
Iako joj je muzika prva ljubav, i gluma joj je velika strast. Sada, kaže, ne bi mogla da odabere samo jednu profesiju.
– Scena je moj teren. Teško da mogu i da zamislim da muzika nije deo mene, zato sam i završila violončelo na Muzičkoj akademiji u Skoplju. Ipak, čovek ne mora da se bavi samo jednom profesijom – ističe.
Od njenih pevačkih početaka, 90-ih godina, svedoči da se dosad mnogo toga promenilo na muzičkoj sceni. Internet je, kaže, najviše uticao na tu promenu.
– Muzika i bavljenje muzikom je dostupnije svima. To je olakšalo put do publike. Zato polako dolazi do prezasićenja. I sve se svodi na kvantitet i gledanje, a kvalitet i slušanje ostaju u drugom planu. Ali i dalje ima mesta za sve nas.
I u Beogradu i u Skoplju Tijana se, priznaje, oseća kao kod kuće. Bitno da je pored supruga Milana i sina Vuka (9).
– Sa porodicom živim i radim u Beogradu, Vuk ide u školu. U Skoplju su mi roditelji, sestra... Podjednako uživam u oba grada, a i u Somboru, odakle je Milan. Svuda imam nekog i u svim gradovima osećam se kao domaćin. Tijana je ponosna što joj sin ima muzički dar. – Vuk uči sviranje klavira u muzičkoj školi. Na takmičenjima uvek osvaja jedno od prva tri mesta. Trenira i košarku i plivanje, crta, voleo bi da nauči da programira igrice. Sve radi uz đuskanje i pevanje.
Priželjkujemo bebu, ali biće kako bude
Oduvek je pozitivan autoritet i sestri Tamari (33). Ona je pop pevačica, sa mužem i ćerkom Hanom živi u Skoplju.
– Otkad se Tamara rodila, vezane smo kao creva. Kilometri, opet ti kilometri, ne dozvoljavaju da se viđamo koliko bismo htele, ali nekoliko puta dnevno razgovaramo preko telefona. Hvala pronalazačima „Vajbera“, „Votsapa“i drugih mobilnih aplikacija preko kojih se nekako vidimo. Vreme zajedno provodimo uživajući sa decom. Hana i Vuk se obožavaju, ne razdvajaju se kad su zajedno i mnogo mi je drago zbog toga, jer su brat i sestra prijatelji zauvek. Uskoro će se našoj familiji pridružiti još jedan član. Tamara će roditi dečaka.
Tijana je u braku 18 godina. Milana je upoznala u kafiću
Rado citiram kolegu, megacara Ramba Amadeusa: „Otkako sam došao do slave i para, puštaju me preko reda da kupim cigara.“I to je to. Ime i prezime imamo svi
u Somboru, gde je radio, a ona je tih dana boravila kod tetke.
– Ljubav je uvek prva asocijacija na Milana i na naš brak. Stalno ponavljam da bez ljubavi nema ničega! Sva tolerancija i razumevanje, sve drugo što ljudi pominju kad pričaju o savetima za opstanak braka, pada u vodu bez ljubavi. Volimo se isto kao i prvog dana. Brak je sve po dva, mora da postoji komunikacija, da se ništa ne podrazumeva. U našem braku nije sve uvek savršeno, jer savršenstvo ne postoji, ali stalno razgovaramo i ne dozvoljavamo da se bilo šta gura pod tepih. Mi i bukvalno nemamo tepihe u kući – smeje se. Želja im je da prošire porodicu, ali biće kako je suđeno. – Ako se desi, super, a ako ne, bože moj. O tome ne odlučujemo mi, nego onaj inženjer sa plavim očima gore.
Kokice i monopol, recept za sreću
Tijana je okružena ljudima s pozitivnom energijom i, kako priznaje, prave prijatelje može da nabroji na prste jedne ruke.
– Otuđenje i stres su posledica sadašnjice. Ljudi moraju da rade i po dva-tri posla da bi skrpili kraj s krajem, pa sve manje vremena imaju i za sebe, a kamoli za druge. Ipak, ako je komunikacija kako treba, nema nesporazuma.
S porodicom voli da ide u bioskop i pozorište... Muzej nauke i tehnike u Beogradu oduševio ih je postavkom i radionicom za decu.
– Nekad otputujemo na dva-tri dana sa prijateljima, a ponekad kod kuće napravimo kokice i gledamo film ili igramo „Monopol“. Često nađemo i dobar recept na internetu, pa kuvamo svi zajedno... Planiramo i da vodimo Vuka u „Diznilend“, prvi je na spisku mesta koje bismo da posetimo.
Fizičku kondiciju, kaže, održava šetnjama i brzim hodanjem sa psom. Opuštaju je i beletristika i klasična muzika.
– Ja sam mnogo srećna žena. Svega imam koliko treba. Zvuči kao kliše, ali stvarno verujem da se sve dešava s razlogom i nije slučajno što smo sada ovde, takvi kakvi jesmo, sa svim što imamo ili nemamo. Svoju popularnost racionalno posmatra. – Rado citiram kolegu, megacara Ramba Amadeusa: „Otkako sam došao do slave i para, puštaju me preko reda da kupim cigara.“I to je to. Ime i prezime imamo svi.
U budućnosti mašta da obrađuje zemlju na periferiji Sombora ili nekog drugog mesta. I da uživa sa porodicom.
– A pre toga se nadam da ću odigrati ulogu u nekom filmu i dobiti „Oskara“!