Intimno Da li ste u ljutom braku
Depresija jednog partnera, koja naizgled nije ozbiljna ali stalno tinja i ne leči se, može dovesti do braka punog besa i prebacivanja
Pored osnovne potrebe preživljavanja, dokazano je da čovek ima još jednu značajnu, takođe biološki uslovljenu potrebu – vezivanje s drugom osobom. Osobe za koje se vezujemo postaju naša sigurna baza. Kad smo, primera radi, pod stresom, umorni i bolesni, tražimo od njih utehu i podršku. U detinjstvu su sigurna baza roditelji, kasnije partner.
– Način na koji odrastamo i u odnosu na to kakav odnos imamo sa roditeljima u velikoj meri utiče na naše partnerske odnose kasnije. Ukoliko su roditelji bili dostupni i razumeli naše potrebe, bićemo puni samopouzdanja
i razumevanja za druge ljude. Ukoliko su bili nedostupni ili nas nisu podržavali, ostvarivanje bliskosti s drugima biće ambivalentno, u isto vreme ćemo je želeti i plašiti je se. Ta ambivalencija je znak nesigurnog vezivanja i važna je za razumevanja partnerske problematike – objašnjava dr Jasna Kekić, neuropsihijatar i psihoterapeut.
Sama depresija ne vodi direktno u razvod, ali do razvoda može doći ako se depresija ne leči, već se pusti da upravlja životom. Depresija jednog partnera, koja naizgled nije ozbiljna ali stalno tinja i ne leči se, može dovesti do takozvanog ljutog bra-
ka, onog koji je ispunjen besom i prebacivanjima. Prema rečima naše sagovornice, u praksi su najčešća dva slučaja kako se depresija upliće u partnerske odnose.
– Prvi je kada jedan partner nema kapacitet da na pravi način pruži utehu i podršku drugom partneru jer to podrazumeva bliskost, prema kojoj je ambivalentan. Iako je želi, ona za njega predstavlja opasnost od odbacivanja, napuštanja i povređivanja. Na odsustvo bliskosti drugi partner može da reaguje povlačenjem i razvijanjem depresije. Drugi mogući scenario je da je jedan partner depresivan, a uzrok
nije u partnerskom odnosu, već je to neka spoljna okolnost, na primer, gubitak roditelja, bolest deteta, siromaštvo. U svakom slučaju, depresija iz bilo kog razloga menja partnersku bliskost i udaljava partnere. Depresivni partner postaje manje dostupan i uključen, nije sigurna baza za onog drugog – naglašava doktorka Kekić.
Partner depresivne osobe isprva je tolerantan. Ali s vremenom kod njega se povećava frustriranost i iscrpljenost obavezama koje je preuzeo. Ophrvan teretom, u situaciji koja može potrajati, i on počinje da se oseća loše. Ako depresivni partner
ne uživa više u aktivnostima koje su nekad supružnici obavljali zajedno, to je još jedan izvor iritacije. Drugi partner može sam da obavlja te aktivnosti ili da i on ostane kod kuće. Ipak, uvek ima nade da se stvari mogu poboljšati, pa i sasvim ispraviti. Potrebno je da partneri međusobno razumeju kako depresija utiče na svakog od njih, treba joj naći korene i sve vreme ne prekidati komunikaciju. Naravno, ako je potrebno, potražiti i pomoć stručnjaka.
Ako se bračni partneri odluče da odu u bračno savetovalište, depresivni partner će možda želeti da u početku ide sam na terapije, pa da mu se supružnik kasnije pridruži. Odlasci terapeutu mogu znatno poboljšati perspektivu njihovog braka. Bračni partneri nisu tu da bi svaljivali krivicu jedno na drugo, već da bi prepoznali problem i suočili se s njim. U Italiji je rađeno istraživanje kako bi se otkrio najbolji način terapije. Na primer, lečenje može biti uspešno ako se tretira samo depresivni supružnik, ali je za opšti kvalitet braka i uspešnije rezultate bolje ako partneri zajedno idu na psihoterapiju.