Reportaža Kuglana je samo naše carstvo
Jagodina je dala četiri svetska prvaka u kuglanju, a njih osam, temperamentnih članica lokalnog ženskog kuglaškog tima, takmiče se kao domaćini na tuđim terenima. Zato, kažu, treniraju iz sve snage da to promene
Letnji pljusak usred jeseni kao zavesa zaklanja grupu žena koje stoje na ulazu u Sportski centar „Jagodina“. Dok im trkom prilazimo bežeći od kiše, mašu i čujemo njihov smeh.
– Dobri ste, dobri ste. Niste od šećera. Još ćemo da obaramo čunjeve zajedno – dočekuje nas pošalicom Biljana, koja je bila „oficir za vezu“dok smo se dogovarale da im dođemo u goste.
Za većinu ovakav dan je kao stvoren da se ušuškaju pod ćebence i nigde ne mrdaju. Međutim, za članice Kuglaškog kluba „Jagodina“to nije prepreka.
Igra se i kad zaboli koleno
– Ništa me ne bi zadržalo kod kuće kad dođe vreme za trening. Ovo druženje je melem za dušu, a kuglanje je zdravlje. Nekad ume da zaboli kolence, ali i to prođe – nastavlja priču Biljana i predstavlja nam svoje saigračice i prijateljice.
Zajedno se probijamo kroz lavirint hodnika, holova i sala. Sve odjekuje od njihovog smeha i negde se na samom kraju sportskog zdanja, uz „izvoool’teee“, otvaraju vrata kuglane.
– Ovo je samo naše carstvo. Tu treniramo, družimo se, pravimo planove za učešće na takmičenjima. Sad je malo hladno, ali čim počne trening, nama je vrućina – kaže Cana, kapiten ove ženske momčadi.
Raduju se što ćemo o njima pisati. „Blic ženu“baš vole i zarad lepih slika odlučile su da se slikaju u „civilu“.
– U trenerkama smo sve iste, pa je ovako i bolje i lepše – šale se na račun kapitena, jer je Cana jedina obučena za trening.
Ne zaboravljaju da zahvale Suzani Bogdanović, ovdašnjoj blogerki koja je prva skrenula pažnju na njih i javila nam da postoje, da se bore i vredno treniraju. Tri puta nedeljno po tri sata.
Najteže kad presudi jedan čunj
Kao i u svim ekipnim sportovima, sezona kuglanja traje od oktobra do aprila. Naše dame igraju sa devet čunjeva i upućuju nas da se igra deli na tri osnovna vrste – na pune, na čišćenje i na mešovitu igru. Kod prve kugla se baca prema svih devet čunjeva, vrednost svakog oborenog čunja iznosi jedan poen. Sve ostalo zvuči komplikovano,
mada kažu da nije tako.
– Ima dana kada kugla ne sluša, a najteže pada kad na takmičenju, kod nerešenog rezultata, presudi jedan čunj – vajka se Marija.
Svaka ima svoj rekordni broj poena, a ponosne su i na brojne pehare i medalje koje su osvajale na takmičenjima, na različitim nivoima. Sada su u Prvoj ligi centralne Srbije. U sezoni takmičenja svakog vikenda gostuju u Kragujevcu, Beogradu, Nišu, Kostolcu, Pančevu...
– Nikada nismo u prilici da igramo pred svojom publikom, ali pošto smo sve položile za sudije, zadovoljstvo pričinjava kad nas pozovu da sudimo muškim kolegama – kaže Biljana, čije ime na takmičarskim listama upisuju u rubrici trener.
Hoćemo takmičenja u svom gradu
Sve su različite, a opet dobar tim. Jedino ih brine što nema podmlatka. Njih osam u timu u proseku imaju 54 godine, a uskoro će im doći tri devojke.
– Krivo nam je što vojvođanska sela imaju lepše ku- glane. Imaju tradiciju dugu čitav vek, dok se kod nas kugla tek 50 godina. Žao nam je što naša kuglana ima prevaziđenu betonsku podlogu, što su komandni stolovi zastareli i kvare se, a u modernim kuglanama je sve kompjuterizovano, staze su mekše... Zato ne možemo da dobijemo licencu da se i u Jagodini održavaju takmičenja. Da i mi osetimo prednost domaćeg terena. Teško nam pada kad smo domaćini na tuđem terenu – iznosi probleme Cana, dok ostale dame potvrđuju svaku reč.
Raspitujemo se zna li prvi čovek Jagodine za njihove probleme, jer je poznat po tome što voli sport i što pomaže. Odgovor stiže horski – sve im je džabe, ne plaćaju članarinu, Sportski savez i Opština ima daju kombi za putovanja na takmičenja...
– Ovako samouke postigle smo mnogo. Znaćemo da smo obezbedili budućnost kuglanja u Jagodini kad organizujemo turnir u svojoj kući. Tada ćemo moći i u viši rang takmičenja, sa licenciranim trenerom. E, tu ima prostora da se više pomogne – zaključuje kapiten, kako i dolikuje.
Sve su različite, a opet dobar tim. Jedino ih brine što nema podmlatka. Njih osam u timu u proseku imaju 54 godine