Roditeljstvo Šta je nasilje, a šta dečja čarka
Svađe su normalan deo odrastanja i deca se trude da nađu kompromis i izglade sukob. Kod nasilja stvar je drugačija, ono podrazumeva nameru da se dete povredi i ponavlja se
U dečjim sukobima postavite granice šta je zabranjeno, a to su, pre svega, fizički obračuni i razbijanje stvari
Vršnjačko nasilje je tema od koje strepi svaki roditelj. Niko ne želi da baš njegovo dete bude žrtva, a isto tako ni nasilnik. Zato se nameće pitanje kako naučiti decu da rešavaju konflikte, kao i koja je razlika između obične dečje svađe i vršnjačkog nasilja.
– Nasilje podrazumeva nameru da se drugo dete povredi. Nasilnik uživa u tome da dominira nad žrtvom. Pored fizičkog nasilja postoji i psihičko, a to je kada se dete naziva pogrdnim imenima, kad se šire laži o njemu ili kad se namerno isključuje iz određenih vršnjačkih grupa – objašnjava Nikolina Mi- losavljević, psiholog i savetnik za roditelje.
Znaci da je žrtva nasilja
Ukoliko se dete ponaša drugačije nego inače, umorno je, ne spava dobro, nema apetit, žali se na glavobolje ili bolove u stomaku i zato traži da ne ide u školu, deluje rasejano ili pak tužno i preosetljivo, sve su to mogući znaci da je žrtva vršnjačkog nasilja.
Kad je reč o nasilju koje je vezano za školu, procedura je jasno propisana. Roditelji prvo treba da se obrate nastavniku, to jest odeljen-
skom starešini. Ako izostane odgovarajuća reakcija, onda i timu za zaštitu od nasilja, koji postoji u svakoj školi, i na kraju direktoru škole.
S druge strane, u slučaju vršnjačkog konflikta postoji sloboda izražavanja, ne insistira se na jednom načinu rešavanja problema. Deca su spremna da razgovaraju, da
nađu kompromis i trude se da izglade odnos i reše sukob. I dok se vršnjačko nasilje ponavlja tokom dužeg vremena i usmereno je ka jednom detetu, to nije slučaj u normalnim dečjim svađama.
– Konflikt je normalan deo odrastanja. U određenoj meri je čak i poželjan, jer dete tako vežba kako da rešava probleme sa drugima. Uči da bude saosećajan, da razume drugu stranu, da se izbori za svoje potrebe i prava, a da u isto vreme ne ugrožava druge – ističe Milosavljevićeva.
Ne tolerišite agresivnost
Sasvim pogrešno je rešavati konflikt umesto deteta. Zadatak odraslih je da nauče decu da probleme i sukobe rešavaju na konstruktivan način i zato se trudite da u porodici negujete asertivnu komunikaciju. Dete će tako naučiti da verbalizuje svoje potrebe i želje na konstruktivan način bez negativnih posledica, što će mu koristiti i u odnosima sa vršnjacima. Takođe, ne tolerišete agresivnost ni u kom obliku, čak ni prilikom vaspitavanja deteta. Ne zaboravite i da deca uče po modelu, tako da će verovatno primenjivati upravo metode koje koristite u rešavanju problema.