U srcu žene: Viktoria Tamaši Babić
I ne znam koliko puta sam pobedila smrt
Dva puta su joj presađeni jetra i bubreg, boravak u bolnicama neodvojivi je deo njene svakodnevice, ali to je nije sprečilo da ostvari snove. Magistrirala je na Likovnoj akademiji, udala se za čoveka svog života i s transplantiranim organima rodila dečaka Nikolu
Novosađanka Viktoria Tamaši Babić (42) s pravom nosi svoje ime. Rođena je pobednica, čudo nad čudima. Nedavno se vratila iz Istanbula, gde joj je po drugi put presađena jetra, i to od živog donora, njene požrtvovane sestre Sofije, koja je bez razmišljanja pristala da joj pomogne kada je delovalo da nade više nema.
– Već me je čekalo mesto u bolnici u Istanbulu, jednoj od vodećih u svetu, gde se jetra transplantira od živog donora. Tih dana čula sam se sa Sofijom, sestrom od tetke, i zaključile smo da imamo istu krvnu grupu, što je značilo i šansu da baš ona bude donor – priča ova hrabra žena.
Iako je znala da je ishod zahvata neizvestan, Sofija se nije premišljala. U dubini duše znala je da će sve proći kako treba. I prošlo je.
Na dijalizi s osam godina
Viktoria je bila zdravo i živahno dete, koje se još u pelenama igralo bojicama. Osećala je da će umetnost ostati njeno glavno utočište. Onda se pojavio taj svrab, u početku sporadičan, kasnije sve uporniji... Lekari su ustanovili urođenu anomaliju – policistične bubrege. Sa samo osam godina počela je njena prva bitka: hitna dijaliza.
– Dva puta nedeljno sam odlazila u Beograd, u Tiršovu, gde sam satima ležala prikopčana na aparat. Najteže mi je padalo to što nisam smela da se igram kao druga deca – seća se Viktoria.
U Pariz po bubreg i jetru
U Tiršovoj su odmah počele pripreme za transplantaciju i ustanovljeno je da je majka Katarina pogodan donor, ali kako se kod nas nisu izvodile takve operacije, u Beograd je doputovao čuveni britanski hirurg, profesor Bjuik, koji je besplatno izveo
složenu hiruršku proceduru. Novi Viktorijin bubreg brzo je proradio i sve se vratilo u normalu, ali svrab je i dalje bio tu, još nesnosniji.
Vrlo brzo ustanovljena joj je i urođena fibroza jetre, nakupljanje vezivnog tkiva, zbog čega je i ovaj organ polako gubio funkciju.
Samo tri godine od presađivanja, Viktorijin bubreg počeo je da otkazuje. Pripremali su je za novu transplantaciju, a kao pogodan donor označen je njen otac Tibor. Operacija u Parizu zakazana je za oktobar 1989, ali ispostavilo se da je tada 13-godišnja devojčica daleko od svetla u tunelu.
– Lekari na pariskoj klinici su ustanovili da će mi biti potrebna i nova jetra jer je moja jedva radila. Otvoreno su mi saopštili da u njihovoj bolnici do tada nije bilo takvih zahvata, ali da će pokušati – kaže.
Operacija je trajala punih dvanaest sati, buđenje skoro dan i po, bez ikakvih naznaka da će presađeni organi proraditi... A onda se desilo čudo i počeli su da rade.
Diploma na Likovnoj akademiji
Uspela je da završi osnovnu školu sa svim peticama, nakon čega je upisala umetničku školu, potom odsek slikarstva na novosadskoj akademiji, gde je diplomirala u roku, a kasnije i magistrirala.
– Osim žučnih puteva koji su mi pravili problem, osećala sam se dobro. Čak sam 2001. godine otvorila Atelje „Matisse“, radionicu u kojoj držim časove crtanja, slikanja, vajanja..., dok mama podučava one koji žele da nauče da kroje i šiju. Ponosna sa na naše učenike, imaju odličnu prolaznost na akademiji i u umetničkoj školi – ističe Viktoria.
Kruna ljubavi i čudo medicine
Muža Gorana upoznala je 2004, u vreme kada je ostvarila sve snove osim jednog – da pronađe pravog i zasnuje porodicu. Vrlo brzo shvatila je da je on čovek njenog života. Od njega dobija podršku, razumevanje, sigurnost, a pre svega ljubav i brižnost. Venčali su se posle dve godine zabavljanja i u novembru 2006. dobili Nikolu, zdravog i jakog dečaka.
– Dok sam bila u drugom stanju, prosto sam lebdela od sreće. Tada sam definitivno bila najzdravija u životu – kaže Viktoria, kojoj se posle porođaja vratila stara boljka sa žučnim putevima. Trudila se da živi koliko-toliko normalno i radovala se svakom novom danu sa Goranom i Nikolom.
Jetra drugi put pred kolapsom
Iako je pokušavala da se ne obazire na sve učestalije tegobe, Viktoria je shvatila da njena jetra neće još dugo izdržati. I zaista, analize su pokazale da je pred kolapsom, pa je dogovoren pregled kod profesora Remzija Emiroglua, uglednog turskog hirurga, eksperta za transplantacije od živog donora. On ju je po hitnom postupku stavio na listu čekanja, ali je Viktoria, svesna vremena koje curi, sama pronašla davaoca, sestru Sofiju, dok je država obezbedila novac za troškove operacije i boravka u Turskoj.
– Sofiji je ostala samo trećina jetre, ali ona će se regenerisati, za razliku od moje, koja ne može da se obnavlja i uvek će biti iste veličine – objašnjava Viktoria, čija je operacija trajala preko jedanaest sati.
Sonja se posle devet dana vratila kući, a Viktoria je ostala do marta.
Dalje bez straha i crnih misli
Dok je čekala da joj se naprave stentovi za nesmetan protok žuči, naslikala je oko četrdeset radova, koje je s Nikolinim stripovima izložila u bolničkom holu. Na otvaranju neobične izložbe bio je i njen doktor, koji je, kao i ostalo osoblje, dobio na poklon sliku, a svi zajedno uživali su u ukusnoj torti koju je bolnica darivala svojoj hrabroj pacijentkinji.
Viktoria je konačno kod kuće. Još joj nije izvađen kateter koji odvodi višak žuči, čeka da se to sredi pa da odahne. Vratila se svakodnevnim aktivnostima, uveliko vodi svoju radionicu, živi, kako kaže, sasvim normalno, nema čak ni ograničenja u ishrani – jedva čeka da se malo ugoji jer je u bolnici mnogo smršala. Svesna je toga da uvek može doći do komplikacija, ali ne želi da razmišlja o tome. Život je lep i treba maksimalno uživati u svakom danu ne opterećujući se crnim mislima i strahom.
– Zahvalna sam svim ljudima koji su bili uz mene, sestri Sofiji, porodici, lekarima, prijateljima, kao i onima koji su odlučivali o mom odlasku – završava svoju priču Viktoria Tamaši Babić.
Svesna je da može doći do komplikacija, ali ne razmišlja o tome, već uživa u svakom novom danu
Sin Nikola joj je najjači motiv da, uprkos mukama kojima se teško nazire kraj, dobije sve svoje bitke