Zašto volim svoje mesto
DŽIGERANI, E TO SU PRAVI PARAĆINCI
Nadimak stanovnicima ovog grada dao je knjaz Miloš začuđen što ga služe posebnim ćevapom od džigerice, a ne od mesa
U centralnoj Srbiji, u Pomoravskom okrugu, nalazi se Paraćin. Na istoku grada su Kučajske planine, na zapadu Velika Morava, a celom kraju poseban šarm daju tokovi reka Crnice i Grze. Pretpostavlja se da su reke kumovale imenu grada, i to po čoveku zvanom Parakin, koji je čamcem prevozio ljude. S vremenom izgovor se promenio i eto gradu današnjeg imena.
Kroz Paraćin kao značajnu tačku na raskrsnici važnih puteva od davnina su prolazile vojske i osvajači, a od 1881, kada je izgrađena pruga, u gradu počinje da se razvija industrija. Nema ko nije čuo za fabriku štofova, cementaru ili fabriku stakla.
Paraćinci mnogo drže do praznika Sveta Trojica, gradske slave i istoimene crkve u srcu grada. Ponosni su na obližnje manastire Pokrova Presvete Bogorodice, koji je okružen izvorima lekovite vode, i Svete Petke, gde se nalaze svetiteljkine mošti i nadaleko poznat izvor lekovite vode koja leči očne bolesti.
Posebno su privlačna izletišta koja Paraćinci vole i neguju. Grza je najpopularnije zbog istoimene reke i uređenih pešačkih staza. U srcu netaknute prirode posebno su primamljivi vrelo reke Grze i jezero puno pastrmke. Izletište Sisevac je turističko mesto na obroncima Južnog Kučaja, na izvorištu Crnice, poznato po bazenima sa lekovitom termalnom vodom u kojima je temperatura preko cele godine 36 stepeni.
Poslednjih godina ožive- la je zanimljiva priča o Paraćinu kao gradu u kome je nastala čuvena Vasina torta. Ona je postala slatki zaštitni znak grada. Priča počinje kada se ugledni građanin Vasa Čokrljan, na pragu svojih četrdesetih, zaljubio u prelepu Jelenu. Sve je krenulo lepo, a onda se Jelenina trudnoća iskomplikovala. Gospo- din Vasa je dragu odveo čak u Beč. Pošto se tamo porodila, presrećna tašta je u znak neizmerne zahvalnosti zetu pripremila novu, posebnu tortu koja je ostala zapamćena po Vasinom imenu.
Ali gurmanlucima tu nije kraj, jer Paraćinci svoj ćevap smatraju boljim i od onih najčuvenijih, a knjaz Miloš im je ostavio i nadimak „džigerani“. Kada su davnih dana hteli da ugoste srpskog knjaza džigericom kao specijalitetom, on je, uvređen, zapitao: „Džigerico, i ti li si meso, Paraćinci, i vi li ste ljudi?“
Ovaj grad se voli jer je mali, miran i gostoprimljiv. Dug kej pored reke Crnice je mesto svakodnevnih susreta, mesto na kome stasavaju nove generacije i na kome leti građani i gosti uživaju u raznim aktivnostima.
Vrelo reke Grza kraj Paraćina posebno mami turiste jer je u srcu netaknute prirode, a blizu je i jezero puno pastrmke