ŽENE I DALJE TRPE ZBOG PORODICE
Razlika između vremena u kom su živele naše bake i danas je u promeni svesti. Žene sad samostalno odlučuju o svom životu, ali im je teže da balansiraju između posla i privatnih obaveza
Razlika između vremena u kom su živele naše bake i danas je u promeni svesti. Žene sad samostalno odlučuju o svom životu, ali im je teže da balansiraju između posla i privatnih obaveza
U stvarnom životu još smo daleko od pune jednakosti i borba za ravnopravan partnerski odnos i dalje traje. Mi smo patrijarhalno društvo, pa su nam rodne uloge i danas u velikoj meri usađene.
– Poslovi u kući i dalje se tretiraju kao ženski i zbog toga često čujem komentare žena da nam emancipacija u stvari nije pomogla jer se osećaju umorno – kaže na početku Brankica Janković, poverenica za zaštitu ravnopravnosti, povodom 8. marta, Međunarodnog dana žena.
Iako bi danas trebalo da imamo mnogo veća prava, ne treba zaboraviti da su i naše bake imale pravo na obrazovanje, pravo da glasaju, da se udaju ili razvedu. Ali one su težile da se uklope u tradicionalne ženske uloge, pa su se mnoge dobrovoljno odrekle karijere ili nasleđa pružajući snažnu, ali tihu podršku muževima i braći.
– Suštinska razlika između vremena u kom su živele naše bake i danas je u promeni svesti. Žene sada samostalno odlučuju o svom životu i svesnije su da imaju potencijale za bavljenje bilo kojim poslom isto koliko i muškarci. Ali napornije im je da balansiraju između privatnog i poslovnog života, još uvek se odriču sopstvene karijere zarad muževljeve, mama je i dalje ta koja drži porodicu, a tata je tu da pomaže – ističe Jankovićeva.
Otkaz ženi oboleloj od leukemije
Najdublji stereotip koji postoji u našem društvu je taj da žena treba da brine o kući i porodici, a da je uloga muškarca da obezbedi novac. To je duboko unutrašnje osećanje većine koje je teško promeniti, ali realna situacija je takva da u najvećem broju slučajeva jedna plata nije dovoljna za podmirenje potreba višečlane porodice. Zato su žene pod pritiskom da usklade poslovne i porodične obaveze.
Poverenica nam otkriva i da se njenoj kancelariji žene najviše žale na nejednak tretman na radnom mestu ili prilikom zapošljavanja, zbog raspoređivanja na niža radna mesta ili otkaza nakon povratka s porodiljskog odsustva. Imali su i primer žene iz manje opštine koja je poslala pritužbu zbog toga što joj je opština odbila zahtev za finansiranje vantelesne oplodnje samo zato što je udata za stranog državljanina, koji pritom ima boravak u Srbiji. Kancelarija joj je pomogla, utvrđena je diskriminacija, pa je i opština promenila odluku.
– Ipak, slučaj koji je ostavio poseban utisak na mene je
ste otpuštanje sa posla žene obolele od leukemije, zbog čega smo podneli tužbu nadležnom sudu jer smo i za to ovlašćeni. Iako bolesna, nastavila je normalno da radi, čak je za šest godina samo dva puta bila na kraćim bolovanjima. I pored svega, poslodavac je naveo da zaposlenoj prestaje radni odnos zbog organizacionih promena i nemogućnosti da usled zdravstvenog stanja obavlja posao. Sada se nadamo pozitivnoj sudskoj odluci – otkriva Brankica, koja funkciju poverenice za zaštitu ravnopravnosti obavlja već skoro četiri godine.
Moje dvorište, Morava i tatin kupus
Ne krije da s radošću obeležava 8. mart i da je taj praznik vraća u detinjstvo i odrastanje u vreme druga Tita. Ipak, najviše se raduje svojeručno izrađenoj čestitki najmlađeg sina, koji je svake godine iznenadi kad dođe iz vrtića. – Taj datum je i danas ostao rezervisan za cveće i večeru i svi
me slušaju tog dana u kući. Ali za mene obeležavanje 8. marta, pored ovog ličnog, znači i podsećanje na sve žene koje su čak i živote izgubile za našu ravnopravnost.
Osim što obavlja odgovoran posao, Brankica je i mama dvoje dece. Iako joj nije lako da uskladi poslovne i privatne obaveze, misli da nije fer žaliti se što imaš decu, muža i funkciju. Suprug joj je velika podrška, kao i prijateljice koje uskaču kad god zatreba neka pomoć.
– I pored celodnevnog rada, dobro se organizujem, pa slobodno vreme provodim sa decom, pričamo, igramo se. Volim i da čitam, a kad se ipak nagomila nervoza, onda po
begnem u rodnu Donju Gorevnicu, kod Čačka. Tamo je moje dvorište, moja njiva, bašta, Morava i tatin kupus. Kad zamiriše cveće iz mog detinjstva i kad vidim radost svoje dece, stres nestaje.
Osim u obavljanju kućnih poslova, nejednakost između muškaraca i žena u Srbiji najizraženija je u zapošljavanju