MNOGO MI PRIJA SPORTSKI ŽIVOT
Posle studija na Fakultetu dramskih umetnosti u klasi profesora Predraga Bajčetića iskoristila je šanse za glumačke zadatke i na filmu i na TV-u i u teatru. Tvrdi da joj se posrećilo što joj ni kao početnici nije nuđeno da glumi makar šta, nego u ekipama uglednih profesionalaca.
– Pozorište mi prija za glumački trening i direktan kontakt s publikom, a film mi je izazov zbog stalnih promena na snimanju. Mnogo volim i kameru, pruža mi divnu slobodu. Najveće domete i najviše nagrada dosad sam ostvarila na filmskom platnu. Izdvojila bih svoj premijerni lik Saše u filmu „Diši duboko“, koji mi je doneo ogromno profesionalno iskustvo, pogotovo što sam privukla pažnju gledalaca igrajući pripadnicu gej populacije, a u to vreme nije bilo mnogo takvih glumačkih priča – kaže.
Ana je odrasla u prestoničkom krugu dvojke, igrala se na Kalemegdanu posle nastave, učila u osmoletki „Braća Baruh“, sadašnjoj „Kralj Petar Prvi“.
– Najbolji prijatelji mi još žive u tom gradskom jezgru. Iako mi adresa više nije tu, najdraže ulice, kutke i prolaze nalazim u centru. Imam osećaj da, posle sedam godina u Splitu, opet u Beogradu sve krećem ispočetka. Sve je na neki način staro, novo i lepo. Sa dobrodošlicom me je dočekao moj voljeni grad, porodica, prijatelji, posao...
U glumačkoj grupi Bate Miladinovića kao tinejdžerka počela je da se više zaljubljuje u glumu.
– Tata Severin je bio pisac i filmski
Promenjena svakodnevica zbog pandemije podstakla ju je da se više posveti kondiciji. Poslednjih pet meseci bavi se funkcionalnim treningom. – Sličan je krosfitu, ali bezbedniji. Pronašla sam se u tome, prija mi i osećam ga kao takmičenje sa sobom. Prvi put sam shvatila šta znači sportski život i satisfakcija od njega. Treninzi mi pomažu i za glumu jer ojačavaju psihu i telo, a to je za glumce dragoceno.
kritičar, više nije među nama. Mama Olga je profesor srpske književnosti i jezika. Iako se tata nije bavio glumom, svuda oko mene odmalena je bilo glumačke umetnosti. Bilo mi je logično da postanem glumica – priča.
Nedostajali su mi posao i prijatelji
Od 2012. Split joj je doneo nova životna iskustva, navike, uski krug bliskih ljudi.
– Baka i deda po ocu su mi živeli u Splitu i često sam u detinjstvu bila s njima tamo. Zato se nisam osećala kao strankinja ni kad sam se tu udala.
Split sa Hrvatskim narodnim kazalištem nije joj nudio mnogo prilika za poslove...
– Po mom akcentu je bilo jasno da nisam iz Splita, ali sam vežbala izgovor. U Zagrebu je više glumačkih scena, ali nije mi odgovaralo da živim na više lokacija.
Najviše vremena je zato provodila sa sinovima Andrijom (5) i Martinom (2).
– Bivši muž Marko je ronilac, često je bio daleko od nas, pa sam bila i usamljena. To mi je donosilo sve više napora i zasićenja. Nedostajali su mi posao, snimanja, prijatelji. Ipak, ostala
Više ne bi da se seli u drugi grad. Rado bi da nađe više vremena za čitanje knjiga i putovanja. Sanja da ode prvi put u Kinu i u džunglu jer voli životinje.
– U fokusu su mi deca i nove role. Ne živim životom VIP ličnosti. Kod nas samo Zdravko Čolić može da ima status zvezde. Često sam u trenerci, bez šminke i glamura, vozim auto, provodim vreme kao običan svet.
Finansijski i poslovno korona je i njoj otežala život, a i sinovi su bili sprečeni da viđaju svog oca u Hrvatskoj. Zato bi volela da taj period što pre ostane za nama.
– Ali donela mi je važno iskustvo da mogu bilo šta i da se bez svega može jer nikad ne znamo šta nas sutra čeka.
Priznaje da je prilično rastrzana sa svim saltomortale situacijama koje su je snašle. Prijatelji su joj oslonac i filter za dušu.
– Moja duša je starija nego što mi piše u izvodu iz matične knjige rođenih. Dosad mi se život krojio bogatim sadržajima. Hrabrosti i radoznalosti mi nikad nije nedostajalo. U mnogim situacijama još mogu da se zamislim, i planiranim i neplaniranim. Nisam stavila tačku ni na svoj emotivni život. Bilo bi lepo da mi se desi nova ljubav.