DUGINE BEBE, I SREĆA I KRIVICA
Beba rođena nakon pobačaja, mrtvorođenog deteta ili neonatalne smrti zove se dugina beba. Ona je nešto lepo posle tragedije, pravo je čudo, ali kako duga ne briše oluju, sa njom vrlo često idu tuga i strah
Beba rođena nakon pobačaja, mrtvorođenog deteta ili neonatalne smrti zove se dugina beba. Ona je nešto lepo posle tragedije, pravo je čudo, ali kako duga ne briše oluju, sa njom vrlo često idu tuga i strah
Svaka trudnoća je vreme čuda, izazova, strepnji, ali posebno je teška trudnoća koja se desi nakon pobačaja, mrtvorođenog deteta ili slične tragedije. U takvim slučajevima roditelji često prolaze kroz nalete radosti koji se smenjuju sa osećajem tuge, straha i mračnih očekivanja. O tome je ovih dana progovorila supruga britanskog premijera Keri Džonson, koja je najavila dolazak svoje dugine bebe u decembru.
Dugina beba je beba rođena nakon pretrpljenog pobačaja, nakon mrtvorođenog deteta ili neonatalne smrti – kaže Dženifer Kulp Makarov, pedijatar, objašnjavajući da termin „dugina beba“označava vreme nečeg lepog što nailazi nakon tragedije.
Normalno je da se tako osećate
– Decu rođenu nakon gubitka zovemo dugine bebe jer simbolišu nadu i svetlost nakon mračnog perioda. Važno je i reći da duga ne briše oluju koja se desila pre duge, pa roditelji često umeju da se nose sa užasnim osećajem krivice jer se raduju bebi koja dolazi, a misle da treba da žale za detetom koje su izgubili – kaže ona.
Dolazak dugine bebe uglavnom donosi i pomešane emocije. Majke često osećaju mešavinu anksioznosti, straha, osećaja krivice. Roditelji pokušavaju da odaju počast bebi koja je preminula i ujedno proslave dolazak zdravog deteta. To komentariše Nikolina Milosavljević, psiholog i terapeut za porodične odnose.
– Vrlo je važno da roditelji pre svega definišu sva ta osećanja kroz koja prolaze i objasne sami sebi povodom čega osećaju svaku od tih emocija. Na primer, da li osećaju bes na život zato što je bio nepravedan prema njima, da li osećaju strah i brigu u vezi sa sadašnjom trudnoćom ili krivicu zbog toga što osećaju sreću povodom dolaska novog člana porodice.
Isto tako, smatra Nikolina, roditeljima sa ovakvim iskustvom može biti teško kada vide novorođenče svojih prijatelja.
– Važno je da prihvate da je u takvoj situaciji, sa tako velikim gubitkom, zaista normalno da se tako osećaju. Ono što takođe mnogim roditeljima pomaže da prođu kroz tugu i bol jeste svest o tome da nisu jedini.
Da strah od gubitka ne oblikuje roditeljstvo
Mnogi roditelji koji prolaze kroz ovo iskustvo kažu i da su mnogo popustljiviji prema duginoj bebi nego što su to planirali.
– Roditelji koji su pre dolaska deteta imali gubitak trudnoće ili deteta mogu svoju ljubav prema detetu pokazivati mnogo nežnije, sa velikim akcentom na povezivanje sa detetom i dokazivanje bezuslovne ljubavi, što je dobro. Međutim, u određenim situacijama strah od gubitka drugog deteta može oblikovati njihovo roditeljstvo. Na primer, skloniji su anksioznosti, pogotovo u situacijama odvajanja od deteta. Jedan procenat ovih roditelja može brinuti o tome da li će se detetu nešto desiti, a da oni neće moći da mu pomognu, i onda im je odvajanje teško. Kod nekih je toliko teško da izbegavaju da se uopšte odvajaju – objašnjava psiholog i dodaje da je ovakva situacija nepovoljna za razvoj samostalnosti kod deteta i ometa normalan proces odvajanja deteta od roditelja.