OVDE BUJA VOĆE I POVRĆE ZA DECU OBOLELU OD RAKA
Sve što se proizvede u Valjeskoj Kamenici, bez hemije, donira se deci oboleloj od malignih bolesti u pet roditeljskih kuća pod okriljem
NURDOR-a. Mladi ljudi koji je održavaju pokazali su svima – humanost je kad daješ onima kojima je to najpotrebnije, deci
koja biju bitku za život
Sve što se proizvede u Valjevskoj Kamenici, bez trunke hemije, donira se deci oboleloj od malignih bolesti u pet roditeljskih kuća pod okriljem NURDOR-a. Mladi ljudi koji je održavaju svima su postavili domaći zadatak – humanost je kad daješ onima kojima je to najpotrebnije, a to su deca koja biju bitku za život
Vreo avgustovski dan nije omeo vredne volontere da sređuju organsku baštu u Valjevskoj Kamenici, odakle se nekoliko puta nedeljno šalje voće i povrće za pet roditeljskih kuća u kojima borave deca obolela od raka, a pod okriljem Nacionalnog udruženja roditelja dece obolele od raka (NURDOR). Sa ogromnim entuzijazmom čupaju korov, okopavaju, beru i pakuju voće i povrće kako bi obradovali roditelje koji se bore za život svoje dece, a koji najčešće nemaju mogućnost da im obezbede najkvalitetniju, prirodnu hranu.
Oni koji su imali rak znaju značaj zdrave hrane
Organski paradajz, krastavac, paprika, tikvica, bundeva, batat, brokoli, cvekla, šargarepa, kupus, dinja, lubenica, začinsko bilje... Sve to raste u ovoj jedinstvenoj bašti na površini od 50 ari netaknute zemlje i deo je poljoprivrednog gazdinstva „Organela“i Udruženja „Bašta može svašta“, koje vode mladi ljudi rešeni da na svoj način pomognu i deci koja se bore sa rakom i njihovim roditeljima. A jedina i najveća satisfakcija za njihov trud predstavlja im saznanje da su učinili nešto dobro.
Jedan od njih, dvadesetsedmogodišnji Darko Šijakinić, predsednik UO Udruženja „Bašta može svašta“, i sam je pre 17 godina bolovao od leukemije, a teška bolest i sve što ona sa sobom nosi naučili su ga koliko je u postupku lečenja važna zdrava ishrana.
– Poučen svojom životnom pričom, jer sam se pre 17 godina i sam lečio od raka, tačnije od leukemije, shvatio sam kroz ceo proces lečenja koliko je ta zdrava, organska, neprskana hrana najbitniji segment kad medicina završi svoj put, a mnogima je, nažalost, nedostupna jer je skupa. Kada sam se sreo sa Pavlom, on je već imao ideju da deo njihovih proizvoda ide u humanitarne svrhe, da to bude čisto i transparentno. Priključivši se ovom timu i kad mi je Pavle predočio svoju zamisao, rekao sam mu da bi NURDOR bio idealna organizacija za to, jer vode pet roditeljskih kuća i znam koliko su predani onome što rade za bolesnu decu i njihove roditelje – priča Darko i dodaje da bi bio ponosan kada bi u svom životu na polju humanosti uradio bar trećinu onoga što je uradila Jo
Želeli bismo da svako dete za vreme lečenja od malignih bolesti ima dostupne zdrave organske namirnice i zato bi bilo dobro da i drugi proizvođači primene sličan koncept. Naše malo bolesnoj deci znači mnogo, poručuju ovi humani ljudi
„Moj sin obožava maline, tako ih je slatko pojeo, a ja ne smem da mu ih kupujem jer se plašim da su tretirane pesticidima“, rekla je jedna majka u roditeljskoj kući. E to je suština ove priče, kaže Darko Šijakinić
land Korora, predsednica NURDOR-a.
– Takva energija, požrtvovanost i posvećenost retko se sreću i zato je Joland moj uzor.
Plan je, kaže, da ova bašta bude samoodrživa, da se napravi takav koncept da volonteri rade sve – od pripreme zemljišta, sadnje, obrade, negovanja i ubiranja plodova, pa do njihovog transporta do malih superheroja u roditeljskim kućama u Beogradu, Novom Sadu i Nišu.
– Javljaju nam se ljudi velikog srca, bilo bi ih i više kada bismo imali više smeštajnih kapaciteta za volontere i to je problem koji sada pokušavamo da rešimo. Naša infrastruktura koju imamo na imanju nije dovoljna. Ova kuća koju vidite stara je preko dvesta godina i ima samo jednu centralnu prostoriju, kuhinju i kupatilo.
Dok to čekaju, rade sami, a povezali su se i sa Mladim istraživačima Srbije i pozvali mlade ljude da dođu kod njih u okviru kampa „Zasadimo život zajedno“. Njima ne smeta da dok rade borave u šatorima koji su smešteni u samoj bašti.
– Naši volonteri su smešteni u šatorima, pripremljeni su za to, imaju ovde obezbeđene obroke, mesto za tuširanje. Sve zajedno sređujemo i zalivamo da bi ove biljčice što kvalitetnije rasle. Trenutno je jedan kamp u toku, tu je petoro volontera, a jedan kamp je već održan u julu.
Za decu nam ništa nije teško
Da je tako, potvrđuju i volonterke Sanja Lapčević (22) iz Kruševca i Bogdana Dragović (20) iz Beograda.
– Saznala sam za ovaj kamp preko Mladih istraživača Srbije. Pošto studiram biohemijski inženjering, ovo je mesto gde mogu mnogo toga da naučim, ali i da pomognem bolesnoj deci. Tu sam već deset dana i zaista mi je lepo. Ništa mi nije teško jer znam koji je krajnji cilj ovog našeg truda. Ta misao mi je stalno na umu – kaže Sanja.
A Bogdana, studentkinja biologije, dodaje da je najveći utisak koji će ona poneti iz Valjevske Kamenice osećaj da svi koji su tu daju sve od sebe dok rade u bašti, iako ništa ne moraju.
– Sve je na dobrovoljnoj bazi, a svi ulažemo toliko energije i truda, pomažemo se i odlično se družimo kad završimo posao. Ovo je divno iskustvo koje bih svima preporučila.