Zanimljiva istorija
šećera, 200 tona čokolade, isto toliko glukoznog sirupa, tri miliona litara mleka, a krajnji rezultat je 20 miliona litara sladoleda godišnje.
Kroz pogone nas vodi Maja Marinović, zamenica direktora 1851. osnovana prva fabrika za industrijsku proizvodnju sladoleda u Baltimoru 1926. pronađen aparat za zamrzavanje i čuvanje sladoleda 1904. nastao sladoled u kornetu 1934. patentiran je sladoled
na štapiću proizvodnje, i evo nas na startu procesa: odeljenje pripreme sladoledne smeše.
- Sve je zatvoreni sistem i sve je automatizovano. Mleko, voda, maslac i dodaci stižu cevovodima, tako da radnici nemaju dodira sa sirovinama. I pranje postrojenja se vrši automatski i kontroliše putem kompjutera - kaže Marinović.
U odeljenju za zrenje sladoleda smeša odleži minimum četiri sata na temperaturi između četiri i osam stepeni, nakon čega putuje do dela za finalizaciju, gde se dodatno hladi do minus pet stepeni, uduvava joj se vazduh i onda dolazi oblikovanje i pakovanje. Sladoledu sledi još jedan „temperaturni šok” od minus 40 u tunelu za dodatno smrzavanje, a onda se konačno smiruje u hladnjači na minus 18. A sve dalje je put do frižidera i do vaših usta.
Gledamo ljude za mašinama kojima je sladoled godinama ispred nosa i pitamo se da li ikada napolju požele ovu poslasticu. Odgovor iznenađuje.
- Naravno! Često ga kupim i za ovih dvadeset godina koliko ovde radim nije mi dosadio - kaže Marija Božić, rukovalac na pakerici.
Nedaleko, njen mlađi kolega Nikola Nadaški lepi kutije i radi to takvom brzinom kao da se takmiči sa samim sobom.
- Ne brojim, ali sklopim u smeni nekih sedam hiljada kutija! - kaže.
Sladoled nije dosadio ni Milosavu Stojanoviću, rukovodiocu proizvodnje, ali ni Maji Marinović koja nam otkriva da je čuveni „kapri”, uz koji smo mnogi od nas odrasli, već 35 godina najprodavaniji sladoled i da sve ovo vreme mlađa braća nisu mogla da ugroze njegovu neprikosnovenost. Takođe saznajemo da se za pravljenje popularnog „rumenka” koristi prava kaša od jagoda.