Šta nam najviše nedostaje iz SFRJ
BEOGRAD Josip Broz Tito najbolji je lider u Srbiji, a kao takvog ga vidi 32 odsto građana, pokazalo je nedavno istraživanje Istraživačko-izdavačkog centra „Demostat“.
Iako je od maršalove smrti proteklo 36 godina, a od nestanka države koju je predvodio čak 25, i Tito i Jugoslavija i dalje su neprikosnoveni sinonim za državu u kojoj se bolje živelo, mirnije spavalo, u kojoj su obični ljudi bili više cenjeni, a oni na položajima kao najveću privilegiju imali vikendicu na moru, a ne milijarde u banci.
To je pokazala i anketa “Blica” u kojoj se o tome šta nam najviše nedostaje iz bivše Jugoslavije izjasnilo gotovo 10.000 ljudi. Građanima Srbije najviše iz vremena Jugoslavije nedostaje osećaj lične bezbednosti i sigurnosti, za šta se opredelio 21 odsto ispitanika.
Koliko je osećaj lične bezbednosti u Jugoslaviji bio važan, a kasnije nestao “zahvaljujući” ratovima i porastu kriminala, govori i komentar jednog od čitalaca na našem sajtu koji se potpisao kao Dani. On kaže da mu “najviše nedostaje sloboda koju smo imali, a sada mora čovek da trenira borilački sport jer ne zna šta ga čeka na ulici. Nasilje je katastrofa. Tito što nam je dao, to ne može da se vrati više ko god da dolazi ovde na vlast”.
Da je sećanje na Jugoslaviju kombinacija realnog stanja tadašnje države u kojoj se bolje živelo, ali i nostalgije koja podseća na mladost, slobodu, manje stresa i opušteniji život, govori i to što je na drugom mestu u našoj anketi o tome šta nam nedostaje iz SFRJ - more, a za njega se izjasnilo 12 odsto ispitanika. O tome svedoči i komentar čitateljke koja se potpisuje sa Ponte Rosse i koja kaže: “Nedostaju mi moji prijatelji, a imala sam ih puno svih nacija, družili smo se, voleli, poštovali, pomagali međusobno. Nismo bili opterećeni time ko je koje vere. Pamtiću do kraja života to prelepo vreme i diskoteke u Portorožu, Kopru, Ribarske noći u Izoli. I plakaću dok sam živa za tim vremenima. Sve je bilo lepše, bili smo poštovani u celom svetu, bili smo sigurni u svakom pogledu. Noćivali smo vani, a sada niko nije siguran ni u svojoj kući”.
Na trećem i četvrtom mestu su život u velikoj zemlji uglednoj u svetu sa 11 odsto onih kojima nedostaje i standard, za kojim žali 10 odsto naših ispitanika. Tako Kiza kaže da je “Jugoslavija bila 25. ekonomija sveta u to vreme. Ja sam imao platu oko 2.300 maraka kao mašinski inženjer. Još čuvam platnu listu iz tog vremena. Nije bila idealna, ali za ove danas banana republike bila je eldorado”. Njegovo svedočenje potvrđuje i Miloš, koji je napisao da su “plate realno bile oko 10 puta veće. Nije bilo potrebno da se radi u inostranstvu i sve je funkcionisalo. Bilo je inflacija, denominacija, ali je standard u proseku bio dobar. Srednja klasa je bila najbrojnija i razvoj je bio zagarantovan. Uz sve to, dug prema inostranstvu bio je blizu potpunog izmirenja 1989. godine. Da smo nastavili prethodnih 26 godina zajedno, živeli bismo sličnim standardom kao što žive Austrijanci ili Italijani”.