„Građanina Kejna“je znao napamet
VALJEVO Film mi je služio kao spoj između literature i optike i na tim šavovima počiva moje interesovanje za kinematografsku umetnost - govorio je čuveni slikar.
Odajući počast slavnom sugrađaninu, organizatori Valjevskih filmskih susreta su u pratećem programu za vikend prikazali tri ostvarenja koja je, među mnogima, Ljuba voleo: „Zasedu“Živojina Pavlovića, Kusturičinog „Oca na službenom putu“i „Građanina Kejna“Orsona Velsa.
- Film ima čarobnu moć, otišao je dalje od svih drugih umetnosti jer jedino u njemu danas imamo pojavu renesansnih veličina - svojevremeno je za Radio Valjevo o svojoj ljubavi prema filmu govorio nedavno preminuli slikar Ljuba Popović.
On se u sedmu umetnost zaljubio još kao srednjoškolac, kada je uradio desetine plakata za filmove koji su se prikazivali u tadašnjeg posleratnom valjevskom bioskopu. Ti plakati godinama su bili u arhivi „Centrala“, ali im se gubi svaki trag, iako ih je i umetnik svojevremeno tražio.
Vojislav Jovanović, direktor Popovićeve zadužbine, Moderne galerije, kaže da je Ljuba bio tako vrstan poznavalac filma da mu je primat odavao i jedan od najvažnijih teoretičara svetske kinematografije Vlada Petrić, profesor na Harvardu, jer je Ljuba, povrh svega, poznavao i erotski film.
- Uvek je izdvajao filmove Žike Pavlovića, koje je podrobno kritički analizirao. Sa istim žarom govorio je i o filmovima Dušana Makavejeva, posebno o čuvenoj sceni iz „Ljubavnog slučaja...“, kada crna mačka sedi na zadnjici Eve Ras. Često je govorio i o „Banović Strahinji“, oduševljen načinom glume Dragana Nikolića u tom filmu - priča Jovanović.
Sekvence „Građanina Kejna“, podseća on, Ljuba je znao napamet i taj film je izdvajao kao remek-delo svetske kinematografije. Voleo je i „Odiseju u svemiru“Stenlija Kjubrika i staru verziju „Planete majmuna“i isticao, objašnjavajući da svaki čovek treba da ima dug prema detinjstvu, da je odgledao sve crno-bele „Tarzane“.
- „Blago Sijera Madre“Džona Hjustona sa Hemfrijem Bogartom je posebna priča jer je Ljuba kao gimnazijalac upravo o tom filmu napisao esej kojim je na anonimnom republičkom konkursu osvojio prvu nagradu. Drugu nagradu na tom konkursu dobio je njegov veliki prijatelj Žika Pavlović, i to su obojica tek naknadno, kao studenti u Beogradu, saznali - otkriva Jovanović.
Sam Pavlović je pre tri decenije, uoči Ljubine izložbe upravo u Modernoj galeriji, govorio o njemu kao o filmofilu i setio se snimanja svog prvog igranog filma
„Povratak“, uoči Ljubinog odlaska u Pariz. Pavlović je u filmu angažovao gomilu naturščika, a među njima i slikare iz kruga „Mediale“, koji su, kako je rekao, i sami bili „ljudi iz podzemlja“.
- Među njima je i Ljuba Popović. U majici, vindjakni i crnim somotskim pantalonama. Bradat i sa kanapom umesto narukvice na gležnju leve ruke - pisao je reditelj o filmskoj roli slavnog slikara.