„Ne“amnestiji za dilere
Jedan od dvojice suludih nasilnika koji su pretukli žandarma
Borisa Jevrosimovića i njegovu suprugu u Novom Sadu bio je osuđivan zbog trgovine narkoticima, konkretno heroina. Umesto četiri godine, na koliko je pravosnažno osuđen, diler je odležao samo 14 meseci - ostatak robije progutao je Zakon o amnestiji iz 2012. godine, koji je potpisao predsednik Tomislav Nikolić (a prethodno izglasala Vlada i Skupština). Nije jedini koji je dobio tu privilegiju, daleko od toga: još jedan akter nedavnog oružanog sukoba na beogradskim Terazijama i njegov blizak prijatelj i saradnik (prošle godine uhapšen zbog brutalnog ubistva), takođe su iskoristili istu privilegiju. Za one koji ih nisu prepoznali, radi se o Nikoli Vaviću i Dragan Ostojiću, pripadnicima „Alkatraza“.
Masovne amnestije, nažalost, svojevrsna su nužnost. Zatvori su nam toliko pretrpani da je određena „relaksacija“, s vremena na vreme, neophodna. Postoje, međutim, drugi načini da se smanji broj zauzetih ćelija (jedan od njih je kućni zatvor, mera koja je često na udaru javnosti), ali, ako je već nužna, amnestija bi morala da se obavlja restriktivnije.
Zakon iz 2012. godine nije pisan preko noći i neozbiljno.
Nebitno je da li za gram, kilogram ili tonu: dileri neka robijaju do kraja
U njemu se jasno navodi ko ne podleže amnestiji: teroristi, silovatelji, oni koji su osuđivani za nasilje u porodici, korumpirani državni činovnici, kao ni oni osuđeni za teška ubistva. Ne amnestiraju se ni narko-dileri kojima je suđeno u okviru organizovane kriminalne grupe: zakonodavac je pametno prepoznao dilovanje narkotika kao teško krivično delo protiv celokupnog društva. Ovde, međutim, nastaje problem. Srpska tužilaštva i policija previše su oskudni u kadrovima, resursima i logistici da bi sa podjednako velikom pažnjom gonili i istraživali sve one koji zaslužuju da robijaju kao članovi narko-gangova. Zato se često dešava da se trgovina narkoticima, inače po prirodi stvari organizovani kriminalni poduhvat u kom nužno moraju da postoje makar tri karike dobavljač, diler i kupac - ne bude kvalifikovana članom 246. stav 4. Takvi dileri, po zakonu, potom ne mogu dobiti maksimalnih 10 godina zatvora, a iz primera se vidi - bivaju i amnestirani.
Nešto se, ipak, promenilo od 2012. godine.
Mada je srpsko narko-tržište (kao i svako drugo, uostalom) uvek bilo turbulentno i surovo, tek je poslednjih nekoliko godina povećan broj ubistava na (pre svega) beogradskim i novosadaskim ulicama jasno pokazao: u Srbiji je u toku žestok rat među narko-klanovima. Zato je nužno da se čvršće i odlučnije uđe u rat sa ovom pošašću: da li kroz formiranje posebnih antinarkotimova u policiji, posebnih tužilaštava i sudova - neka bude predmet rasprave. Ali, za početak, hajde da ukinemo makar mogućnost pomilovanja dilera. Neka ne bude bitno da li je pao za gram, kilogram ili tonu - kaznu će služiti do poslednjeg dana.