Nevera u Olivera
U trenutku kad ovaj tekst bude išao u štampu NASA će obznaniti neko, navodno, epohalno otkriće, ali ovo nema veze sa tim, već je samo zgodan šlagvort za priču o tome kako nema te NASA koja će Srbima kao narodu, Srbiji kao državi i njenim vlastima otkriti neke elementarne činjenice vidljive i bez NASA teleskopa i satelita. Onako, golim okom!
Naime, državljanin Srbije, lider Građanske inicijative SDP i jedan od osnivača i predsednik Srpskog nacionalnog veća u Kosovskoj Mitrovici Oliver Ivanović je u kosovskim zatvorima proveo tri godine pod nejasnim optužbama za ratne zločine iz 1999. i 2000, a bio je osuđen na devet. Prošle nedelje Apelacioni sud u Prištini poništio je tu prvostepenu presudu i odlučio da se suđenje ponovi, a juče mu je određen kućni pritvor, pa je čovek očigledna žrtva montiranog političkog procesa - najzad sa familijom, makar i sa nanogicom na članku.
I šta sleduje? Ivanoviću neizvesna sudbina taoca koga će kosovsko pravosuđe moći da potegne čim se u Srbiji, ili pak na samom Kosovu od strane Specijalnog suda za ratne zločine OVK otvori neki nezgodan proces, srpskim političarima sa ove strane pet minuta ushićenja o “trijumfu pravde” i o tome kako mu je država Srbija pružala “punu zaštitu” - po želji dopisati još koju frazu. Ako zafali, obratiti se Marku Đuriću, Milovanu Drecunu i sličnima - imaju širok repertoar.
Istina je da Oliver Ivanović i slični njemu, dakle ljudi od integriteta, ugleda, umerenosti i koji su odbijali da budu sateliti beogradskih režima nikad - od vremena Slobodana Miloševića pa do današnjih srpskih velmoža - nisu imali iskrenu podršku matice. Ivanovićev zapadni pandan po toj “brizi” je Milorad Pupovac, predsednik Srpskog nacionalnog veća u Hrvatskoj, koji se ovde kotira daleko ispod rustičnog Dodika. Dakle, njihov patriotski domet i značaj meren je stepenom lojalnosti beogradskim vlastima, a svaki razuman potez na terenu primeren datoj situaciji uziman im je kao otežavajuća okolnost.
E, otud dolazimo do toga da bi NASA teleskopi ovde bili promašena investicija jer Srbi odbijaju da vide šta je prioritet. Ne kubici zemlje preko asfalta - nego konkretna pomoć konkretnim ljudima. Ne paljenje Jarinja i Brnjaka - nego ispravan vatrogasni aparat u rukama tog Olivera Ivanovića.
Da ovdašnje vlasti vide duže od nosa vlastitog interesa, onaj bi parapatriotski voz, kad je već otisnut niz prugu, umesto Simonidinim, bio oblepljen Ivanovićevim fotografijama, uz apel da se pusti iz zatvora, a svaka runda onih briselskih pregovora trebalo je da počne rečima - kada će Ivanović biti pušten na slobodu. Ali ne!
Zato je Oliver Ivanović, baš u ovom statusu poluosuđenika, idealni sužanj i za kosovske vlasti, koje na njemu vežbaju raspali pravosudni sistem i za ove naše da na njegovoj žrtvi malo propatriotišu. Ili da parafraziramo onu o ruskom oslobađanju i grčkoj ishrani, teško onom koga kosovske vlasti oslobađaju a srpske brane.